Milica Janevski prvi se put nije uspjela prijaviti u emisiju. Unatoč tome, s godinama je stekla titulu jedne od najtalentovanijih srpskih glumica.Naša poznata glumica Milica Janevski rođena je 1986. godine u Valjevu. Diplomirala je glumu na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu i magistrirala glumu kod profesora Tomija Janežiča.
Milica Janevski karijeru je započela u pozorištima širom Srbije ulogama u predstavama „Ujej“, „Pučina“, „Doktor Nušić“, „Boing“. Boeing’, ‘Dogville’, ‘Heimatbuh’, ‘Gogoland’, ‘Don Juan’, ‘Junkyard’, ‘From the Life of a Bug’, ‘Northeast’, ‘This Will Make a Difference’… Gledali smo je u serijama ‘Korijeni’ i ‘Jutro’. ing će promijeniti sve”, kao i u filmovima “Smrt”, “Breme”, “Otac” itd. Domaćoj publici posebno se svidjela uloga Zolice Gadžić, koja je sjajno odigrala u seriji “Kosti” autora Nikolaja Pejakovića i redatelja Saše Hadukovića, kao i uloga Ane Bašte u seriji “Zlo”.
- Prije glume bavila se sportom, imala je dva stupnja crnog pojasa u karateu i uživala u crtanju. Djetinjstvo i odrastanje dali su joj druge prilike, no bila je odlučna u namjeri da postane glumica, a tužiteljica Anna Basta u TV seriji “Zlo” trenutno ju stavlja u središte pozornosti, no njezina karijera počela je puno ranije. Simbolično, uz malo hrabrosti, opet i opet samo da se posao obavi.
– Kad sam se doselio u Beograd, posla nije bilo. Brinula sam se mogu li si priuštiti stanarinu, a nisam htjela opterećivati roditelje. Jednog dana nazvao me kolega iz Banje Luke i predložio mi da pomognem njegovom prijatelju koji je snimao studentski film. Mislim da je bolje raditi nešto, makar i bez veze, nego sjediti doma.
Šest mjeseci kasnije odluka se pokazala ispravnom.– Dobio sam poziv da idem u Banju Luku da sudjelujem na kastingu TV serije “Kosti”. Ispostavilo se da je studentica s kojom sam se družio svoj film pokazala redatelju Saši Hajdukoviću, a producirala ga je njezina majka. Bio sam dobro pripremljen i odmah sam dobio posao. Emisija je premijerno prikazana tijekom pandemije COVID-19, kada su svi kod kuće gledali televiziju, pa je naišla na dobar odjek. Od tada mi telefon ne prestaje zvoniti.
Zanimljive su okolnosti u kojima je glumila ovaj lik u Son of Evil.- Ostala sam na zadnjih 100 eura u džepu kad sam dobila poziv za casting. Htio sam učiniti sve što mogu da dobijem ulogu, pa sam pristao. Kupila sam plavo odijelo i bijelu košulju, obula štikle, otišla u brijačnicu… Obukla sam svoj stari bijeli kaput, misleći da čim dobijem bravu na vratima proizvodnje, lik će biti moj! Ubrzo su mi javili da sam dobio ulogu. Nošenje odijela je bila strategija jer sam naučila da se tijelo drugačije ponaša u štiklama nego u trenirci, a glumci imaju samopouzdanja kao glumci jer smo izloženi i svi imaju očekivanja od nas i moramo imati hrabrosti.
- Sada je naša vjera krhka. U drami se za glumce kaže da su osjetljiva bića. Zapravo, pogrešna riječ ili pogled mogu me šokirati. Ali kako sam stario, moje je samopouzdanje raslo s rezultatima iza kojih sam mogao stajati. Sjećam se kako nam je profesorica Jasna Đuričić na akademiji rekla da glas imaju samo oni koji se oslanjaju na sebe i ulažu u svoje vještine. Njegove riječi zvuče drugačije od onih koji sjede, bleje i razmišljaju o tome što je danas popularno kod nas.
“Na primjer, kad smo radili Korijene, bilo je važno pronaći glumicu koja zna pomusti kravu. To mi je bilo zanimljivo. Moja baka s mamine strane bila je sa sela i imala je staju i krave, ali i moja teta je imala farmu s kravama i kravama, pa sam otišao kod nje da se pripremim za ulogu. Bio sam sretan što se osjećala važno jer je pridonijela predstavljanju sebe. Kad je epizoda emitirana, svi u selu bili su jako ponosni što je njezin rad donio kravama nova znanja, koja su mi se činila najzanimljivijima, iako su ponekad mogla odvesti u krivom smjeru. ispravno Je li to problem?
– Rođen sam 1986. godine, nekoliko godina prije rata u našim krajevima. Televizija je korištena za prenošenje strašnih vijesti. No, u mojoj obitelji nikada nije postojala opsjednutost javnim osobama, već fokus na smisao, mudrost i vještine koje posjeduješ. Brat i ja smo se bavili sportom i to nas je spasilo. Jer da ne idem u teretanu pet dana u tjednu s tatom (koji je trener), bratom i mamom koja nas uvijek prati na treninge i utakmice, danas ne bih imao sportski duh koji me drži na zemlji. Tata je rekao da je judo sport najbliži životu. Kad te sruše, moraš ustati. Svaki put kad padneš, odmah shvatiš da si nešto pogriješio, pa se digneš i nastaviš.
“Svaka uloga je dobra, samo je pitanje razumijem li što radim. Imala sam priliku glumiti žene koje su puno starije od sebe. Kao kad sam imala 32 godine, igrala sam 50-godišnjakinju. Tada sam glumila majku, što još nisam igrala, ali jako dobro razumijem perspektivu. Svako životno doba mi daje neku boju i Sadržaj.Profesorica Đuričić uvijek nam je govorila da je gluma maratonski posao i ona je živi primjer toga, počela je pedesetih godina, a nikad bolja, stabilnija, zrelija… I Mira Banjac, koja i dalje glumi u 94. godini. Rekla mi je da ju je tijelo izdalo, ali njen um i talent su još uvijek tu, dok god me želiš, bit ću ovdje i bit ću živ.”
- – Čak je i odgajateljica u vrtiću prepoznala moj talent za javni nastup. U osnovnoj školi sam išla u glumačku školu poznate Zaze Katarine Vićentijević, a zatim u dramski studio Valjevske gimnazije. Kasnije sam glumio dok sam se pripremao za DIF. Međutim, kada sam u Gimnaziji u Kragujevcu igrala glavnu ulogu Katine u predstavi “Galeb” (koja je kasnije obilježila moj život i karijeru), toliko sam se uživjela u tekst da sam zaplakala.
No, nije odmah upisala akademiju.
– 2005. je bila ogromna godina za mene. Nakon što sam pao na prijemnom ispitu u Beogradu, vratio sam se u Valjevo, jedini iz svoje generacije koji nije upisao fakultet. Mama me pitala želim li ići u privatnu školu, ali sam bio odlučan ne odustati od privatne škole dok me nije uvjerila da mi se ne sviđa. Sutradan sam dobila posao perača čaša u kafiću i imala sam džeparac. Na ljude gledam kao na kazališnu predstavu iz kafanske perspektive, baveći se njihovom psihologijom. Pokušao sam ponovno sljedeće godine. Godinama kasnije, profesorica Jasna Đurišić otkrila mi je da je znala da ću biti primljena kad uđem na vrata. Bili smo njezin prvi razred i bila je vrlo pažljiva, što sam cijenio.