Potvrda ljubavi

Podeli objavu

Tačno pola sala kasnije stajala je pred desetospratnicom u kojoj je radila nestrpljivo se osvrćući oko sebe. Nije nimalo sumnjala u to da će Maks Dejli doći taćno na vreme. Profesor, ispravila je samu sebe pomislivši kako, ćudom, ovaj profesor nije nimalo rasejan.
No, nekoliko minuta posle deset, njega još uvek nije bilo. Melani je vrtela ključeve svog “krajslera” u ruci pretpostavljajući da će on doći taksijem. No, za svaki slućaj je, pored taksija, proveravala i ostale automobile koji su se zaustavljali ili stajali u blizini.
Dok je čekala pomislila je na trud koji je toga jutra uložila u svoj izgled i samoj sebi se nasmejala. Da je bar pošla u svojoj uobičajenoj garderobi… Jer, sada više nije imala želju ni da upozna, a kamoli da šarmira tog nadobudnog čoveka. Elegantano, uzano svedobež odelo, dekoltovana tamnocrvema bluza koja je više isticala boju njene kose, visoke potpetice i malena “guči tašna” od kože u istoj nijansi… U najkraćem – to je bila ona. Izgledala je zaista zanosno, ali u ovom trenutku joj je to bilo potpuno svejedno.
Uzdahnula je, sada već jako iznervirana. Trenutak kasnije, sa svoje leve strane je primetila muškarca koji je idealno odgovarao Uarisinom opisu, ali jc bio mnogo mlađi. Upravo je izašao iz novog, metalik ”mercedesa” i pogledao na sat. Zatim se naslonio na automobil, nonšalantno stavio ruku u džep svctlih, elegantnih pantalona.
Mclani ga jc odmerila sa interesovanjem i divljenjem. Izuzetno visok, snažan, širokih ramena i veoma zgodan. Tamna, gusta i nešto duža kosa, sportsko – elegantni sako i teget rolka. Nema šta, zaključila je iskreno, neznanac je delovao izuzetno prefinjeno i elegantno.
Čekanje se nastavilo, a nestrpljenje koje je osećala raslo. Interesantno, zaključila je ponovo ga osmotrivši ispod oka, i on stalno gleda na sat i osvrće se. Dakle, čeka nekoga isto kao i ona.
Osvrnula se kritikujući samu sebe što zuri u nepoznatog i zgodnog muškarca umcsto da pažljivo osmatra okolo iščekujući dosadnog i sredovećnog profesora. Istina, zgodni neznanac izgleda kao čovek njenih snova, ali sada nije bilo vreme da misli o tome.

Pridruži se i čitaj ostatak sadržaja
ULOGIRAJ SE
PRIDRUŽI SE

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -
Prethodna objava
Sljedeća objava