Amy pogleda oca koji je dugim koracima odmjeravao sobu i na njegovu blijedu licu opazi napetost.
Bio je na rubu srčanog udara, a ona nije mogla učiniti ništa da izbriše njegov beskrajan strah.
Grizao se već četiri godine, uvjeren u konačan obračun. Sad je i ona bila uvjerena kako ništa neće spriječiti Lucasa Simpsona da upropasti njihove živote.
To će biti propast njihove tvrtke, a s njom i njenog oca. Davno izrečena prijetnja bila je pred ostvarenjem. Nemilosrdna moć Lucasa Simpsona polako ih je svladavala.
To nije bilo brzo i bezbolno ubojstvo, nego patnja pomno programirana do u najmanjih pojedinosti. Ledene sive oči Lucasa Simpsona bilježile su svaki potez, poput nekog okrutnog božanstva koje nadzire partiju šaha igranu na nebu.
Samo što to nije bila igra, nego život njenog oca, tvrtka koju je podizao trideset godina i koja je bila razlogom njegovog opstanka. – Pet godina – promrmlja Karl Mason, zastavši daje pogleda.
– Gotovo točno pet godina, kako je i zaprijetio. Proizvodnja je zaustavljena sinoć i večeras će sve biti svršeno. Sve ono što imamo, sve što … – Priđe prozoru, gledajući očima koje nisu vidjele vrt velike vile sagrađene prije dvadeset godina. Ona je bila simbol vanjskog bogatstva, znak cijelom svijetu daje on uspješan čovjek. Njegova je tvrtka zasjala poput sjajne zvijezde nakon deset godina uspješnog rada. A sad će otići i kuća sa svim ostalim.
Koliko još nedostaje do toga?
Mjeseci? Tjedana?
Uzdahnuvši, Amy zatrese glavom, obuzeta nemoćnim očajem. Nije mogla učiniti ništa protiv nemilosrdne Lucasove odlučnosti. Ona je bila samo pijun, sredstvo u Lucasovim rukama za uništenje njenog oca.
Činilo se daje Karl Mason uistinu sam.
Stajao joj je okrenut leđima, ali ona je i tako mogla opaziti znake njegove napetosti koja gaje mučila tih posljednjih godina, njegova pognuta leđa i gotovo bijelu kosu.
Pokušavao se boriti, nastojao je pobijediti… bio je naviknut na pobjede. Ali nije postojao način da se pobijedi Lucasovo bogatstvo i moć.
Bilo bi mnogo bolje da se njen otac predao svojevoljno prije nekoliko godina, ali Lucas je znao da on to nikad ne bi učinio.
– Znao je da će se Karl Mason boriti do kraja. Sad je došao trenutak za smrtonosni udarac, ali Lucas mu neće ni prisustvovati.
Dobro gaje poznavala da bi to mogla očekivati. Samo će sve promatrati iz svog raskošnog ureda u neboderu koji je nosio njegovo ime.
Ta će mu vijest stići faksom, a on će samo istrgnuti papir, zgužvati ga, i ta će gesta značiti kraj. Amy sa strahom pogleda oca. Što će tad on učiniti? Kako će se oporaviti? Za tih se posljednjih godina užasno postarao, a kada dode svršetak, kad vijest bude objavljena u novinama, život Karla Masona više neće imati smisla.
Već joj je ionako prepustio ured, ne službeno, nego je jednostavno prestao odlaziti onamo. Već mjesec dana nije prešao njegov prag. Sastanci savjeta i rješavanje malih svakodnevnih kriza već su bili Amyn problem. Vjerojatno bi ga dan u uredu ubio.
– Moram poći – reče ona. – danas više no ikad moram biti u
uredu.
– Čuda se neće dogoditi, Amy promrmlja njen otac, ne okrenuvši se.
– Čuda se događaju samo Lucasu Simpsonu. Ti ne možeš učinili baš ništa.
– Znam, no svejedno moram bili prisutna. – Amy izađe i
uputi se prema automobilu. Otac je još nepomično stajao na prozoru pogleda uprta u prazno. Bilo bi zaista potrebno čudo da se spase, to nitko nije znao bolje od nje.