POSLIJE 40 DANA OTKOPAVAJU POKOJNIKA DA GA SUNCE OGRIJE: Milica je ranom zorom OTVORILA GROB svog sina, RAZLOG ĆE VAS ŠOKIRATI

Podeli objavu

U današnjem članku pišemo o jednom gotovo zaboravljenom običaju iz istočne Srbije, koji je vekovima bio deo svakodnevice vlaškog naroda, a danas opstaje tek kao sećanje u pričama starijih ljudi.

Reč je o mističnoj i intimnoj tradiciji, koja je za cilj imala da duši pokojnika obezbedi večiti mir i siguran put ka onostranom svetu.Ovaj stari običaj, poznat kao “otkopavanje pokojnika”, praktikovao se do kraja 19. i delimično u 20. veku u selima koja pripadaju oblastima Homolja, Podunavlja i Đerdapa. Bio je duboko ukorenjen u tradiciji i narodnoj veri, posebno među Vlasima, koji su vekovima negovali kult predaka. Ovakvi rituali nisu imali karakter javnog događaja, već su se uvek izvodili u krugu najbliže porodice, u strogoj tišini i poštovanju prema duši preminulog.

  • Posebno se verovalo da duše mladih – devojaka i mladića koji su prerano napustili ovaj svet – imaju veću potrebu za pomoći kako bi pronašle svoj put. Zato se upravo u takvim slučajevima pristupalo ovom običaju. Čin se izvodio četrdeset dana nakon smrti, na dan pomena, jer se verovalo da tada duša odlučuje da li ostaje ili odlazi.

U ranim jutarnjim časovima, porodica bi odlazila na groblje, dok je Sunce tek počinjalo da izlazi. Grob bi se pažljivo otkopao, kovčeg izvađen i otvoren. Lice pokojnika bi se obrisalo čistom belom maramom, a zatim bi telo bilo okrenuto ka istoku, prema rastućem Suncu. Verovalo se da sunčeva svetlost osvetljava duši put, i da je to znak prihvatanja u svet mrtvih. Nakon tog čina, kovčeg bi se vratio u zemlju i sahrana bi se ponovila, sa svim obredima – kao da je to drugi pogreb.

Zbog svoje intimnosti, ovaj običaj nikada nije bio deo šire društvene svesti. Ljudi su o njemu retko govorili, jer se smatralo da je to lična i sveta porodična stvar. Upravo ta tišina oko rituala učinila je da današnje generacije gotovo i ne znaju da je nešto ovakvo ikada postojalo.

Jedan od poslednjih zabeleženih slučajeva ovog običaja dogodio se 1990-ih godina u selu Debeli Lug. U centru tog događaja bila je Milica Kušljić, tada već starija žena, koja je ostala da živi sama nakon smrti svog sina. Njena svakodnevica i danas protiče u tišini, u krugu uspomena, sa zidovima prekrivenim njegovim slikama.

  • Milica je izgubila sina dok je on služio vojsku. Iznenada je oboleo i preminuo u beogradskoj bolnici od galopirajuće leukemije. Slomljena bolom, a oslonjena na priče svojih predaka, odlučila je da učini ono što je vekovima ranije rađeno – da otkopa svog sina i izvede ga pred Sunce. Za nju je to bio akt ljubavi, duhovnog smirenja i pomoći njegovoj duši.

Ona je, sledeći vlaška verovanja, od bolnice do kuće postavila crveni konac, jer se smatralo da duša prati taj trag kako bi stigla do doma. Takođe, pripremila je tzv. rajsku sveću, jer se verovalo da je onaj svet hladan i taman, i da svetlost, toplina i voda treba da budu poslati pokojniku – da mu olakšaju putovanje ka večnosti.

Na pomen, tačno četrdeset dana od smrti, Milica je u zoru otišla na groblje, otvorila grob i izložila lice sina sunčevim zracima. Nakon što je verovala da je njegova duša primljena tamo gde treba, ponovo ga je sahranila. Uz molitve, suze i tišinu, sprovela je drugi pogreb – onaj koji oslobađa i pruža mir.

Milica je imala i VHS kasete sa sahrane, ali ih je izgubila kada su ih odnele televizijske ekipe pod izgovorom da će joj ih vratiti – što se nikada nije desilo. Danas živi skromno, uzgaja cveće koje prodaje kako bi preživela, a njena ćerka je povremeno posećuje.Priča ove žene je svedočanstvo o vezi između živih i mrtvih, o potrebi da se i posle smrti voljenima pomogne, da im se ukaže pažnja i produži veza koju ni smrt ne može prekinuti.

Iako ovaj običaj deluje neobično, slični rituali postoje i u drugim kulturama. U Rumuniji se pokojnici otkopavaju posle sedam godina, na Madagaskaru svake godine, a u Indoneziji se tela pokojnika čak presvlače i izlažu pred porodicu. Ipak, u vlaškim selima duž Đerdapa, ova tiha praksa bila je nešto više – molitva, nada i večna ljubav u jednom činu.

Slične objave

Nisam smela da vidim svog unuka 5 meseci — a pravi razlog me je ostavio bez reči

Moj prvi unuk je rođen pre pet meseci, ali mi snaja još uvek ne dozvoljava da ga vidim. Tvrdi: „Još nisam spremna za posete!“ Nisam videla čak ni fotografiju — a njena majka se uselila kod njih da pomogne. Sinoć mi je bilo dosta i otišla sam kod sina bez najave. Oboje su problédeli. Bila […]

The post Nisam smela da vidim svog unuka 5 meseci — a pravi razlog me je ostavio bez reči appeared first on Zdravlje priroda.

PRIR0DNA 0… Za čišćenje jetre i krvnih sudova: 4 moćna sastojka!

U današnjem svijetu koji se brzo razvija, naša tijela lako akumuliraju toksine koji mogu naštetiti našem zdravlju. Ali ne brinite, priroda nam pruža moćne saveznike za borbu protiv ovih toksina i promoviranje zdravijeg, čistijeg unutrašnjeg okruženja. Jedan od takvih saveznika je moćna mješavina cvekle, peršuna, šargarepe, korijena đumbira i voća peruanske jagode. 1. UvodU potrazi […]

Domaći susam grisini – jednostavni sastojci, tri pleha slasnih grickalica

Sa samo nekoliko osnovnih sastojaka pripremate tri puna pleha hrskavih grisini sa susamom, koji po ukusu podsjećaju na kupovne, a idealni su za žurke, druženja ili dugotrajno čuvanje, piše NMD. Sastojci: 300 ml bezalkoholnog piva400 ml ulja2,5 kašičice soli100 g susama850 g brašna Dodatno:1 jaje ili posni majonez (za posnu varijantu)margarin po potrebi (za posnu […]

PRAVA D0MAĆA ŠAMPITA

U nastavku sledi detaljno uputstvo za pripremu autentične šampite – od izrade kore, preko savršenog šauma, do pravilne pripreme sirupa. Ovaj tekst je više od recepta: on je vodič kroz jednu domaću umetnost, onu koju su negovale naše bake i prenosile s kolena na koleno. Kora, šaum i sirup – sveto trojstvo šampite Prava šampita […]

Izbacila sam očevu udovicu iz kuće — to nije besplatan hotel

Tata je umro i ostavio mi je svoju malu kuću.Zamolio sam njegovu ženu da plaća kiriju od 10.000 dolara koje joj je on ostavio, ili da se preseli kod svog sina. Odbila je, govoreći: „Kako se usuđuješ? Ovde sam živela 18 godina!“ Zato sam je iselio. Prošla je godina i nisam čuo ništa od nje. […]

The post Izbacila sam očevu udovicu iz kuće — to nije besplatan hotel appeared first on Zdravlje priroda.

Odbila sam da dozvolim svojoj pastorki da jede meso — ovo je moja kuća

U mojoj kući meso nije dozvoljeno. Moja pastorka (14) počela je da mi se suprotstavlja i odbija da bude veganka. Rekla sam: „Moja kuća, moja pravila! Ako ti se ne sviđa, nemoj da dolaziš!“ Moj muž je ćutao. U 3 ujutru, moj sin (7) došao je do mene drhteći. Zamislite moj užas kada sam otkrila […]

The post Odbila sam da dozvolim svojoj pastorki da jede meso — ovo je moja kuća appeared first on Zdravlje priroda.

- Advertisement -