Posao pevačice zanemila staračkim domom, kupa starije ljude da deci donese hleb: Srbija je brujala o njenoj aferi sa pevačem Bajom

Podeli objavu

U današnjem članku govorićemo o Anici Milenković, popularnoj srpskoj pevačici koja je ostvarila veliku karijeru na muzičkoj sceni, a zatim odlučila da okrene novi list u životu.

Anica je svoju muzičku karijeru započela kao tinejdžerka, snimivši prvi album sa samo 13 godina, kada je već počela da osvoji srca publike širom bivše Jugoslavije. Tokom kasnih osamdesetih i devedesetih godina, njen uspon bio je strmoglav, s hitovima koji su je učinili jednim od najslavnijih imena na estradi. Nastupala je širom zemlje, bila je stalno prisutna na koncertima i turnejama, a njeni nastupi su bili povod za pravu euforiju među obožavaocima.

  • Jedan od najzanimljivijih trenutaka u njenoj karijeri bio je period kada je bila povezivana sa kolegom Nedeljkom Bajićem Bajom. Njihov duet “Svadba će da bude” podigao je prašinu u javnosti i stvorio brojne glasine o njihovoj navodnoj vezi. Međutim, Anica je kasnije objasnila da nikada nisu bili u emotivnoj vezi, uprkos tome što su godinama bili smatrani za omiljeni estradni par. Otkrila je da su bili samo prijatelji, i to odlični, te da su oboje imali svoj privatni život. Anica se sećala i šala koje su kružile o njihovoj navodnoj vezi, kao i komentara poput onog koji je iznela sestrina svekrva, koja je govorila da bi joj kupila auto ako Anica dovede Baju.

Anica je istakla da im nije bio potreban marketing u vidu ljubavne priče jer su već bili izgrađena imena na muzičkoj sceni. Iako su mnogi verovali da će njihova popularnost prerasti u ljubavnu vezu, ona je naglasila da je to bio samo deo šou-biznisa. Zajedničke turneje su bile izuzetno uspešne i publika je obožavala njihovu dinamiku na sceni, a Anica je bila ponosna na to što su takve priče i dalje živahne među fanovima.

Međutim, 2007. godine, Anica je donela veliku životnu odluku da napusti Srbiju i preseli se u Ameriku. Prvobitno je to bio planirani odlazak na turneju, ali se situacija promenila, te je odlučila da ostane na Floridi. Tamo je izgradila novi život, nastavljajući da se bavi muzikom, ali je bila primorana da pronađe dodatne izvore prihoda kako bi obezbedila svoju porodicu. Kao majka dvoje dece, ćerke Barbare i sina Filipa, Anica je istakla da nikada nije imala luksuz da se oslanja na tuđu pomoć ili muškarce sa novcem. Kroz svoju ispovest, rekla je da je uvek ulagali u sebe, što je postalo ključ njenog opstanka i uspeha.

  • Iako je i dalje radila u muzičkom sektoru, Anica je pronašla dodatni posao u održavanju nekretnina na Floridi. Bavila se čišćenjem kuća i stanova koje su bogati vlasnici izdavali. Takođe, radila je i kao supervizor za održavanje banaka, a bila je izuzetno ponosna na to što je uspela da se snađe u novoj sredini. Međutim, dolaskom pandemije, mnogi njeni angažmani su otkazani, a tržište rada u ovoj oblasti značajno je opalo. Anica nije očajavala, već je odlučila da se preusmeri i počne da radi kao negovateljica za starije osobe. Rad sa starijima je za nju predstavljao i emocionalnu vrednost, jer je shvatila koliko malo je potrebno da bi ih usrećila.

Anica je govorila o izazovima rada sa nepokretnim osobama, napominjući da je to težak posao, ali da joj je ispunjavao život jer je znala da radi nešto humano. Iako je starija osoba kojoj je čuvala, nažalost, preminula, ona je nastavila svoj posao i sada brine o njenom mužu. Ističe da je ponosna na sve što je uradila i da je sposobna da se nosi sa svim izazovima koje joj život donosi.

Nedavno se setila svog skromnog detinjstva na selu, gde je naučila da vredno radi. Čuvala je koze, muzla krave, i uvek je bila spremna da preuzme teške poslove. Prema njenim rečima, nikada nije imala ništa na tacni, već je sve što ima stekla sama. Ova iskustva su je oblikovala u čvrstu i nezavisnu ženu.

Danas, iako povremeno nastupa, Anica ne dozvoljava da je impresioniraju luksuzni automobili, brendirana odeća ili novac. Ona je pronašla sreću u malim stvarima, a najveća nagrada joj je pružiti svojoj deci ljubav i sigurnost. Iako je životni put bio pun izazova, ona je ostala dosledna svojim vrednostima i ponosna na sve kroz šta je prošla.

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -