Ponovni susret

Podeli objavu

Nikol Klajn bila je obučena slično kao i ostale, ali joj je to drugačije stajalo. Nije ona bila kriva što ima duže noge i veće grudi od svojih koleginica, pa svaka majica na njoj izgleda tesna, a svaka suknja prekratka. Sa dugom crvenkastom kosom, lepim ali drskim licem i savršenim telom, ona je čak i u najobičnijoj majici, patikama i platnenoj suknji iznad kolena izgledala provokativno.
Sticajem okolnosti ostale četiri studentkinje treće godine bile su ili prosečnog izgleda, ili potpuno neprivlačne, što nije bilo nikakvo čudo, jer mali broj devojaka upisivao je koledž za brodogradnju, a one koje su se odlučile da im to bude zanimanje većinom nisu bile ni nežne ni ženstvene.
Nikol Klajn kao da je zalutala u to društvance od petnaest robusnih, snažnih momaka i četiri muškobanjaste devojke, kojima je bila ambicija da život provedu radeći u brodogradilištima. Otvoreno je govorila da mrzi tu školu koju je morala da upiše, da joj je muka od brodova i svega što ima veze sa njima, i da uopšte nema nameru da se time bavi. Njen otac, Oskar Klajn, želeo je, međutim, da oboje njegove dece, i sin Aleks i šest godina mlada ćerka Nikol, jednoga dana preuzmu vođenje porodične firme.

Oboje ih je naterao da za svoju struku odaberu brodogradnju. Aleksa, koji je uvek bio odličan đak a uz to i zaljubljenik u brodove, zapravo i nije trebalo terati, on bi to svakako odabrao i sam. Sa Nikol je već išlo nešto teže. Da je mogla da bira, ona najradije ne bi završila nikakavu školu, ni osnovnu, da nije bila obavezna. Ona je oduvek patila od manjka želje za učenjem i viška želje za zabavom. I to što je najzad morala da se pokori očevoj gvozdenoj volji i upiše taj odvratni, dosadni koledž za brodogradnju, smatrala je svojom velikom žrtvom u korist porodice.
Jednim kratkim pogledom Kristijan je okrznuo Nikol koja je razgovarala sa grupom svojih kolega držeći cigaretu u ruci. Onda je obuhvatio pogledom i ostale. Bilo je među njima i veoma ozbiljnih koji su na ispitima postizali odlične rezultate, ali posle pet dana boravka u okolini San Sebastijana svi su već bili preplanuli na suncu i izgledali su puni energije i željni zabave. I, podrazumeva se, spremni na svakojake nepodobne poduhvate.

Pridruži se i čitaj ostatak sadržaja
ULOGIRAJ SE
PRIDRUŽI SE

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -