Zdravko Čolić muzička legenda sa decenijama uspjeha iza sebe, ostaje izuzetna figura ne samo zbog svojih hitova, već i zbog svog karaktera prizemljenog, toplog i istinski porodičnog čovjeka.
Iako je obilježio mladosti brojnih generacija pesmama koje su postale evergrini, ono što ga možda i najviše izdvaja danas jeste njegova sposobnost da ostane vjeran sebi i svojim vrijednostima, daleko od površnosti i lažnog sjaja javne scene.Njegov život nikada nije bio ograničen samo na binu. Čolić svoju snagu crpi iz porodičnog okruženja, iz svakodnevnih trenutaka koje mnogi zaborave u trci za slavom. U središtu njegovog sveta su dvije ćerke, Una i mlađa naslednica, čije ime nije javno poznato – što samo potvrđuje njegovu želju da privatni život ostane zaštićen.
- Una, iako prisutna na društvenim mrežama, dijeli sadržaj s mjerom i dostojanstvom. Njene objave nisu isprazni pokušaji da se privuče pažnja, već blagi pogledi u intimne porodične trenutke – iskrene, tople, jednostavne. Nedavna vijest da je njihovu porodicu obogatila mala Minja, nova beba u širem krugu porodice, izazvala je talas emocija i dodatno osnažila sliku Zdravka kao čovjeka koji zna da cijeni male, ali najvažnije stvari u životu.
Uprkos svim godinama u žiži javnosti, Zdravko Čolić je ostao autentičan. On nije zaboravio ko je – niti kao muzičar, niti kao otac. Njegov odnos prema ćerkama temelji se na poštovanju, ljubavi i mudrosti. U vremenu kada roditelji često izgube kontakt s mlađim generacijama, on uspijeva da pronađe balans između tradicije i savremenih izazova. Njegov stav prema Uninoj prisutnosti na društvenim mrežama nije osuda, već tihi podsjetnik da vrijednosti ostaju najvažnije, bez obzira na medij.
Jedan od trenutaka koji najbolje oslikava njegovu životnu filozofiju jeste intervju za magazin Hello!, u kojem je očinstvo nazvao „najvećim izazovom i najčistijom radošću“. Porodica je, kako kaže, ono što ga vraća sebi, bez obzira na to koliko publike dočekuje na koncertima, koliko nagrada osvaja ili koliko aplauza traje. Kada se reflektori ugase, dom je njegovo utočište.
Zdravko Čolić nikada nije bio od onih koji jure pažnju. Naprotiv, pažnja je prirodno dolazila k njemu – kao rezultat njegove autentičnosti, harizme i dosljednosti. Njegovi rijetki javni nastupi, spontani kontakti sa fanovima i prisustvo bez teatralnosti samo dodatno jačaju njegov ugled. Ljudi mu vjeruju jer nema masku, nema potrebu da se dopada – on jednostavno jeste to što jeste.
- Iako se ne eksponira previše, u rijetkim trenucima kad se pojavi, njegov osmijeh, toplina i skromnost stvaraju osjećaj bliskosti. Mnogi ga smatraju članom porodice kojeg nikada nisu lično upoznali, ali čija muzika i prisutnost u njihovim životima imaju lični značaj.U interakcijama sa fanovima, često kroz neformalne razgovore, druženja i prisjećanja, Čolić pokazuje da nikada nije zaboravio one koji su ga pratili kroz sve faze karijere. Za njega publika nije broj, već zajednica emocija, priča i uzajamnog poštovanja. Ništa kod njega nije marketing, sve je odraz suštine.
U vremenu kada je mnogo toga površno, Zdravko Čolić ostaje simbol dubine. Njegove pjesme su bezvremenske, ali još važnije – njegov način života, vrijednosti koje promoviše i odnos prema bližnjima, daju mu dodatnu težinu. U njegovoj tišini, u njegovim gestovima, u njegovim pogledima krije se više od estradne zvijezde – krije se čovjek čiji prioriteti nikada nisu bili izgubljeni.
Na kraju, možda i najljepša pjesma koju je ikada “napisao” nije ona koja se emituje na radiju ili pjeva na stadionu, već ona tiha, svakodnevna, porodična – ispunjena smijehom njegovih ćerki, šapatom običnih dana i spokojem doma. I upravo ta pjesma, nečujna za javnost, ali snažna u emociji, pokazuje ko je zaista Zdravko Čolić – i zašto ga ljudi ne prestaju voljeti