Patrijarh Pavle o najvećem zlu koje može da zadesi svaku porodicu: Kad ovo uđe u kuću, sloga i mir izlaze iz nje, a svađe, nesreća i sukobi postaju svakodnevica

Podeli objavu

U današnjem članku donosimo razmišljanja i poruke patrijarha Pavla, jednog od najvoljenijih duhovnih vođa srpskog naroda, koji je svojim delima, rečima i skromnim životom ostavio dubok trag u savremenom društvu.

Njegovo shvatanje porodice, ljubavi, tolerancije i poniznosti ostaje temelj za svakoga ko želi živeti mirno, pošteno i saosećajno. Za njega je porodica bila mnogo više od biološke zajednice – bila je svetinja, osnovna ćelija društva i mesto duhovnog oblikovanja čoveka.

  • Verovao je da se samo u krugu porodice ispunjene ljubavlju, razumevanjem i poštovanjem može izgraditi zdrava ličnost. U takvoj sredini se stiču prve životne vrednosti – saosećanje, poštovanje, empatija i vera. Smatrao je da ako porodica funkcioniše kao celina u kojoj dominira ljubav, tada i društvo u celini može biti stabilno, pravedno i ispunjeno smislom.

Njegove reči često su nas podsećale da ne smemo dozvoliti da nas razlike razdvajaju. Zajedništvo je za njega bilo veće i važnije od svakog pojedinačnog neslaganja. Često je govorio da nijedna uvreda, nijedan povređeni ego ili ponos ne smeju biti vredniji od mira, ljubavi i zajedničkog života. U vremenu kada su podele sve prisutnije, njegova poruka da nas “više spaja nego što nas razdvaja” ostaje goruće aktuelna.

Jedna od njegovih najdubljih misli bila je: „Proći će sve, ali duša, obraz i ono što je dobro ostaje zauvek.“ Time je želeo da podseti sve nas koliko je važno sačuvati unutrašnju čestitost i mir, čak i u trenucima kad je to najteže. Za njega, vrlina je bila važnija od pobede, a ljubav snažnija od osude. Govorio je da treba “više da volimo, a manje da sudimo”, pozivajući na razumevanje i uzdržavanje od brzih osuda.

U svim njegovim porukama, ljubav je imala centralno mesto. Ne ljubav koja se koristi kao reč u prolazu, već iskrena, duboka, nesebična ljubav, koja ne traži ništa zauzvrat. Govorio je da prava ljubav ne traži nagradu, da je njen smisao u davanju i prihvatanju, u građenju mostova među ljudima, u pružanju nade i utehe. Za patrijarha Pavla, ljubav je bila snaga koja leči, miri i obnavlja. Smatrao je da je ona pokretačka sila svakog odnosa – u porodici, među prijateljima, pa čak i među onima koji se razlikuju po veri, mišljenju ili stilu života.

Uz ljubav, često je govorio i o zlu, nepravdi i njihovoj prividnoj moći. Verovao je da je zlo prolazno, koliko god da u određenom trenutku deluje snažno. Istina, pravda i dobro su po njemu jedine sile koje imaju trajnu vrednost. „Ništa trajno ne može se graditi na laži i nepravdi“, upozoravao je, pozivajući ljude da ostanu verni pravim vrednostima i u vremenima kada ih svet oko njih zaboravlja.

  • Posebno je upozoravao na sujetu, opisujući je kao jednu od najopasnijih slabosti savremenog čoveka. Sujeta, po njegovim rečima, ne samo da uništava odnose među ljudima, već i zatvara srce za ljubav i empatiju. Kada pojedinac postane zaljubljen u sopstveno “ja”, kada misli da je uvek u pravu, tada se svaka komunikacija pretvara u nadmetanje, a svaka razlika u mišljenju u sukob. Isticao je da poniznost i spremnost na kompromis predstavljaju osnovu svakog zdravog odnosa. Bez toga nema ni mira ni istinske bliskosti.

Učenje patrijarha Pavla ne bi bilo potpuno bez spominjanja tolerancije, koju je smatrao najdubljim izrazom duhovne zrelosti. Za njega, tolerancija nije bila samo pasivno trpljenje, već aktivna sposobnost da saslušamo, razumemo i prihvatimo drugoga. Smatrao je da različita mišljenja nisu pretnja već prilika da postanemo bogatiji kao ljudi, da razvijemo širu sliku o životu, o svetu i o sopstvenim ograničenjima.

Govorio je da tek kad naučimo da ne sudimo, već da razumemo, tada postajemo sposobni da gradimo odnose koji traju, zajednice koje se ne raspadaju, porodice koje ostaju čvrste. Njegove poruke bile su i ostale jednostavne, ali duboke – da budemo ljudi, da volimo, da ne sudimo, da ne budemo sujeti i da gradimo svet u kojem će ljubav, vera i mir biti važniji od ponosa, ega i trenutne koristi.

U vremenu kada su moralne vrednosti često potisnute, a porodične veze narušene, učenje patrijarha Pavla pruža smirenost, jasnoću i snagu da se vratimo onome što je najvažnije – poštovanju, zajedništvu i ljubavi.

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -