Priznaje se da su naše pjevačice tijekom karijere stekle značajno bogatstvo. Ipak, brojne legende narodne glazbe umrle su u skromnim uvjetima, često boreći se nakon umirovljenja. Tu su sudbinu dijelili umjetnici među kojima su Nino Rešić, Dobrivoje Topalović, Zoran Kalezić, Toma Zdravković i mnogi drugi.
Preminuo je tiho i neupadljivo u rodnom selu.Dobrivoje Topalović stekao je afirmaciju kao pjevač narodne glazbe. Rođen je 21. rujna 1944. u Maloj Gospojini, u selu Preljina, nedaleko Čačka, gdje je i proveo posljednje dane. Pjevačica je preminula 2020. nakon godinu dana borbe s rakom. Brojne kolege oprostile su se od njega uz dirljive počasti, potvrđujući da je vodio život karakteriziran skromnošću i spokojem, tako je i otišao.
- Na jednom je mjestu primijetio da se “na selu mogu izdržati i najzahtjevnija vremena, dok u gradu brzo dolazi glad”. Cjelokupno njegovo odrastanje bilo je povezano s tom perspektivom, a često je tvrdio da su “pojedinci koji su cijeli život živjeli u urbanim sredinama u nepovoljnijem položaju u odnosu na one odrasle u ruralnim područjima.
“Ovo zapažanje posebno je vidljivo u kontekstu sadašnje značajne ekonomske krize. Opstanak u ruralnim područjima ostaje izvediv čak iu najizazovnijim razdobljima, dok su urbane sredine podložne brzoj pojavi gladi”, primijetio je za života.
Godine 1986., u suradnji s Miroljubom Aranđelovićem Kemišem, producirao je jednu od najizvrsnijih pjesama za PGP RTB: “Crno vino”. Zaista je antologijska.Boravio i primao skrb nakon umirovljenja.Zoran Kalezić je čvrsto vjerovao da je ljubav koju je doživio odigrala bitnu ulogu u njegovoj borbi protiv raka pluća. Odlučio se odreći operacije, kemoterapije i zračenja. Unatoč tome, srce mu je na kraju izdalo, te je preminuo 4. siječnja u 73. godini života, nakon teške borbe s rakom pluća.
- Do samog kraja uz njega je ostala supruga Irena s kojom se vjenčao u 67. godini života, dok je ona imala 53 godine. Zadržao je optimističan pogled do svog posljednjeg daha, držeći se uvjerenja da će pobijediti u ovoj bitci.
– Kako mogu iskreno izraziti svoje osjećaje? Uključen sam u bitku. Trenutno sam na kemoterapiji u Specijalističkoj klinici za plućne bolesti „Brezovik“ u Nikšiću. Ti kemoterapijski tretmani predstavljaju jedinu nadu za pojedince kojima je dijagnosticiran rak pluća, potencijalno produžujući život za dvije ili tri godine, a ja vjerujem u medicinsku znanost. Zamišljam svoje ozdravljenje u prisustvu svojih ljudi, jer sam folklorni pjevač i umjetnik zajednice. Ako moj put mora završiti, radije bih da ga završim ovdje nego kao sluga u tuđini, rekao je Zoran u jednom trenutku.
Veza s Tomom Zdravkovićem bila je neraskidiva, a na kraju je kulminirala kumstvom. Nakon što je primio razornu dijagnozu raka pluća, izrazio je duboko uvjerenje da će se uskoro ponovno susresti sa svojim voljenim prijateljem.
Dok sam postupno krenuo na svoje putovanje u posjet svom kumu Tommyju, očekivao sam naš nadolazeći susret; međutim, ostaje mi zadatak koji moram izvršiti u međuvremenu. Zatičem se u iščekivanju koncerta u Domu sindikata, nestrpljiv da ponovno doživim melodije koje vraćaju harmoniju svim orguljama. Bitno mi je da još jednom svjedočim publici, iskreno je rekao Kalezić, kojem su suze navirale tijekom nastupa.
- Grupa koju su činili Kaleza, Tozovac, Cune, Lepa Lukić, Mika Antić, Zoki Radmilović i, posebno, Silvana, bila je nerazdvojna. Svaki je član imao uspješnu karijeru, a među njima nikad nije bilo sukoba, niti ljubomore; njihovu vezu učvrstila je zajednička strast prema glazbi. Slično Tomu, Silvana je Kaleziću pružala značajnu podršku u ranim fazama njegove karijere, što je dovelo do njihovog čvrstog prijateljstva. Duboko su cijenili i poštivali jedno drugo.
Svoju bezvremensku skladbu “Onoj ženi koje više nema” Zoran je posvetio ovoj izuzetnoj osobi, koja je ostavila trajni utjecaj na narodnu glazbu. Umjetnik je ranije istaknuo kako je pjesma skladana na iznimno jedinstven način.Filip, potomak preminulog umjetnika Zorana Kalezića, nije bio na očevu sprovodu. Unatoč velikoj želji da se na posljednjem počivalištu oprosti od svojih roditelja, zbog boravka i zaposlenja u Americi tu želju nije uspio ispuniti.
Preminuo je s posljednjih 20 eura preostalih kod sebe.Nino Rešić stekao je zavidnu slavu, ali njegovu karijeru obilježili su i brojni izazovi. Doživio je i popularnost i priznanje s jedne strane, dok se istovremeno borio s osobnim borbama, uključujući zdravstvene probleme i teške životne okolnosti. Nino je u jednom trenutku bio na vrhuncu uspjeha – rasprodani koncerti, primajući glazbene nagrade i stječući naklonost kolega i publike.
Ipak, unatoč značajnim postignućima, njegov privatni život bio je prepun poteškoća, teških izbora i tragičnih događaja. Njegova prerana smrt u 43. godini života od perforacije gušterače šokirala je sve koji su ga poznavali. Preminuo je u teškim uvjetima, sa samo 20 eura u džepu, što je bio dirljiv podsjetnik na ravnodušnost sudbine prema bogatstvu i slavi. Iza sebe je ostavio tri kćeri, koje predstavljaju njegovu najtrajniju ostavštinu. Unatoč nemirima u njegovom privatnom životu, Nino je bio predan otac, a njegove kćeri i dalje njeguju uspomenu na njega kao neprocjenjiv aspekt svojih života.
Amir Rešić Nino preminuo je 18. listopada 2007. godine u bolnici u Bijeljini, Republika Srpska. Uzrok njegove smrti bila je teška upala gušterače, koja je nažalost proizašla iz dugotrajne borbe s alkoholizmom. Sahranjen je u rodnoj Kozarskoj Dubici, gdje je našao vječni smiraj.