Ovde će Bojan Tomović biti sahranjen: Fotografija za umrlicu rasplakala sve (foto)

Podeli objavu

U današnjem članku govorimo o Bojanu Tomoviću, pjevaču čiji život nadilazi uobičajene priče sa estrade. Poznat po svom emotivnom izrazu i specifičnom glasu, Bojan je i ovog puta privukao pažnju javnosti, ali ne novim muzičkim projektom, već izuzetno ličnom i duboko promišljenom odlukom  kupovinom grobnog mjesta u Budvi.

Iako rodom sa Cetinja, odlučio je da vječni mir pronađe u blizini stana u kojem živi, jer je porodična grobnica Mostrokol već popunjena.Ova odluka nije došla naglo. Bojan ju je donio iz osjećaja odgovornosti i jasnoće prema budućnosti, svjestan da nema potomke i da ne želi nikome biti teret u teškim trenucima. Svoj postupak objašnjava kratko i jednostavno: „Mislio sam na vrijeme i to je sve“. U tome se ogleda jedna tiha snaga – želja da sve bude uređeno, bez komplikacija, kako za njega tako i za one koji će ostati iza.

  • U društvu koje često izbjegava razgovore o smrti, naročito javno, ovakva vijest izazvala je mješovite emocije. Neki su izrazili poštovanje zbog njegove iskrene odluke, dok su drugi reagovali s tugom, pogođeni samim kontekstom. No, oni koji Bojana prate duže znaju da mu suočavanje s teškim temama nije strano.

Već godinama se hrabro bori sa bipolarnim poremećajem, koji opisuje kao maničnu depresiju. Više puta je javno govorio o tome koliko mu je ta dijagnoza poremetila život – kako je razrušila njegovu karijeru, uticala na emotivne veze i udaljila ga od ljudi koji su mu nekada bili najbliži. Bio je potpuno otvoren i o najtežim trenucima, priznajući da je u jednom periodu bio na ivici da digne ruku na sebe, pod pritiskom psihičkog bola koji ga je progonio.

Ipak, njegova borba je postala i glas onih koji se ne usuđuju da govore. Otvorenošću, Bojan je doprinio rušenju stigme oko mentalnih bolesti. Time ne samo da je pružio podršku drugima, već je i sam pronašao novi smisao. Njegova tiha, ali postojana borba mnogima je postala svjetionik.

  • Uprkos brojnim padovima, nije se odrekao muzike. Mnogi su mislili da je njegov glas zauvijek utihnuo, ali on je, gotovo iz sjene, pokazao da se još uvijek bori. Nedavno je objavio novu pjesmu „Povod za provod“, koja je iznenadila publiku i oduševila one koji su ostali vjerni njegovom radu. U toj pjesmi ogleda se simbolična poruka – da je moguće ponovo naći radost u malim stvarima, uprkos teškim iskustvima.

Bojanova priča svjedoči o čovjeku koji, iako je prošao mnogo više nego što bi većina mogla izdržati, nije nestao. U tišini je stvarao, liječio se, i sada se – polako, ali sigurno – vraća publici koja ga nije zaboravila. Njegova iskrenost je osvježavajuća u svijetu gdje se često sve svodi na površni sjaj. Dok drugi kriju svoje borbe iza osmijeha i savršenih fotografija, Bojan je izabrao da podijeli ono što ga boli, i baš zato je mnogima postao blizak i autentičan.

Njegova odluka o uređenju vlastitog kraja nije znak pesimizma, već zrelosti. To je čin čovjeka koji zna koliko je život nepredvidiv, ali koji, uprkos tome, želi da zadrži dostojanstvo – i dok živi, i kad ga više ne bude. U vremenu kada se ljudi često izgube u površnosti i bježe od stvarnosti, Bojan pokazuje kako izgleda suočavanje bez straha.

Dok god ima snage da stvara, publika će ga pratiti – ne samo zbog muzike, već i zbog onoga što nosi kao čovjek. Njegov glas je glas onih koji pate, ali i onih koji se, unatoč svemu, bore. A to je možda najvrijedniji dar koji umjetnik može ostaviti svijetu.

 

 

 

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -