U današnjem članku donosim priču o Hilal Edebal, turskoj košarkašici čiji je život iznenada preokrenut jednim tragičnim događajem koji je vezao njenu sudbinu sa legendom košarke Draženom Petrovićem.
- Sve je počelo jednim običnim popodnevnim putovanjem autom, koje je, međutim, ostavilo neizbrisiv trag i donijelo ogromnu tragediju.Bilo je ljeto 1993. godine kada se na autoputu u Njemačkoj dogodila nesreća koja je promijenila sve. Dražen Petrović je sjedio na mjestu suvozača u Volkswagen Golfu, kojim je upravljala manekenka i njegova tadašnja djevojka Klara Salanci.
Hilal Edebal, njihova bliska prijateljica i košarkašica, bila je pozadi u autu. Vožnja je krenula kao i svaka druga, ali se na cesti pojavio prevrnuti kamion koji je zaklonio dio puta. Klara je vozila brzo, što je dovelo do sudara uprkos upozorenjima vozača kamiona. Silina udara bila je takva da je Dražen, koji je zadrijemao, iskočio kroz šoferšajbnu i nastradao na licu mjesta. Hitna pomoć je brzo stigla, ali za legendarnog košarkaša nije bilo spasa.
Za Klara Salanci, vozačicu, nesreća je bila traumatična, ali se uspjela oporaviti i nastavila je svoj život i karijeru. Hilal, međutim, nije imala tu sreću. Teške povrede glave koje je zadobila u nesreći dovele su do amnezije i ozbiljnih „rupa“ u pamćenju. Mjesecima nije mogla da se prisjeti čak ni svog identiteta ili događaja iz života prije nesreće. Iako je preživjela, njena košarkaška karijera završila je u tom trenutku, a pred njom su se otvorile godine teških terapija i borbe s depresijom.
Hilal je kasnije, s tugom u očima, govorila kako je prije nesreće sve bilo perfektno, a onda je život naglo postao borba za svaki novi dan. Sa samo 23 godine, dok je igrala košarku na Niagara univerzitetu u Sjedinjenim Državama i spremala se za novu sezonu, doživjela je nesreću koja ju je bacila u komu na pune osam sedmica. Nakon buđenja, izgubila je i sportsku stipendiju, a suočila se s višegodišnjom rehabilitacijom.
- Život u Minhenu, gradu u kojem je odrasla, bio je težak izazov. Nije mogla da se snađe ni u osnovnim stvarima, a roditelji su je svakodnevno vozili kamo je trebalo jer nije mogla da pamti ni jednostavne rute. Ljekari su joj govorili da bi oporavak mogao trajati šest do osam godina, ali ni desetljeće poslije nije se osjećala kao nekada. Iako je hodala i govorila, Hilal je tiho izjavila da je zahvalna samo na tome, jer je moglo biti i gore.
Najteži trenuci donijeli su i najmračnije misli. Hilal je priznala da je nekoliko puta pomišljala na samoubistvo. Da nije bilo stalnog nadzora roditelja u porodičnom stanu na 17. spratu, vjerovatno bi skočila kroz prozor. “Nisam htela da umrem. Samo sam htela da se probudim,” govorila je kroz suze prisjećajući se tih mračnih dana.
U dan nesreće Hilal se našla u autu po pozivu svoje bliske prijateljice Klare Salanci, koja joj je nudila prevoz od Minhena do Frankfurta gdje su trebale da se sastanu s Draženom Petrovićem. Dražen je izbjegavao avion i odlučio se za put autom. Nažalost, tog dana sve se poklopilo pogrešno. Klara je vozila prebrzo, iako su drugi vozači uspjeli da izbjegnu prepreku u vidu prevrnutog kamiona. Dražen, koji je spavao, od siline udara ispao je iz auta i udario glavom u rezervoar kamiona.
Hilal je jasno rekla da Klara nije željela da izazove tragediju, ali njena brzina vožnje je uništila ne samo život Dražena Petrovića, već i njen vlastiti. Sjećanja na Klari su danas samo maglovita. Prisjeća se da ju je posjećivala u bolnici i da su nekoliko puta popile kafu u Minhenu, ali detalje razgovora o nesreći ne može prizvati. Nakon toga Klara se udala i nestala iz njenog života.
Dok su liječnici boravili za njen život, a svijet tugovao za Draženom, jedno pitanje ostalo je bez odgovora: kako bi se Dražen nosio sa životom bez košarke da je preživio? Hilal je rekla da ne zna kako bi Dražen podnio gubitak igre koja mu je bila smisao života, ali da je jasno da automobilska nesreća nije ostavila šansu za nastavak njegove sportske karijere.
Hilal Edebal preživjela je ono što je mnogima nezamislivo. Iako je izgubila ne samo karijeru već i mladost, zdravlje i dio sebe, uspjela je da nastavi život prihvatajući svaki novi dan kao dar. Sjećanja na Dražena Petrovića, na trenutke provedene u automobilu i na život prije tragedije, zauvijek su urezana u njenoj duši, podsjećajući na krhkost života i sudbinu koja se može promijeniti u jednom trenutku.Ova priča nosi jaku poruku o borbi, gubitku i nadi. Hilal je simbol snage koja se bori protiv nemogućeg i neumorno traži smisao i mir nakon katastrofe koja joj je zauvijek promijenila život