Tri su desetljeća prošla od prerane smrti Đurđice Barlović, koja je naglo prekinula bezbrižno odrastanje njezinih sinova, Hrvoja i Borne. U kolovozu 1992. kraljevstvo pop glazbe bilo je zatečeno objavom njezine smrti.Naime, preminula je u 42. godini života od posljedica akutnog srčanog udara na liječenju u Internoj bolnici Zadar.
– Zdravlje joj je bilo dobro i stabilno, zbog čega me neočekivani gubitak iznenadio. Na dan njezine smrti, nevjerojatno, svaki sat u mom stanu prestao je raditi. Naknadno sam primio nesretnu vijest,” rekao je Rajko Dujmić, voditelj “Novih fosila”. “Takve pojave ostaju urezane u sjećanje; unatoč tome što je prošlo mnogo godina, još uvijek se sjećam dubokog šoka i silne tuge koju sam osjetio, iako sam tada imao samo 11 godina,” razmišlja danas kao stomatolog.
- – Svi smo dijelili našu ljubav prema moru i pomorstvu. Moja majka, rođena u Splitu i odgojena uz obalu, imala je duboko ukorijenjenu ljubav prema jedrenju, što se očitovalo kroz prisutnost glisera u našoj obitelji. Naučila me je ploviti vodom kad sam imao oko osam ili devet godina. I Borni i ja smo naslijedili tu strast prema moru, a danas oboje uživamo u ronjenju – kaže Hrvoje Barlović, koji svoju majku prisjeća kao izrazito nježne i osjećajne osobe. –
Dok se sjećam brojnih detalja, mladost mi je onemogućila da sagledam cijeli njezin profesionalni put. Tako sam kasnije slagao njezinu priču razgovarajući s ocem, njezinim kolegama, a posebno mi je drago vrijeme provedeno s maminim bratom koji živi u Splitu. Zajednički mu je žar prema brodovima, jer je i sam bio pomorac, a od njega sam dobio značajne spoznaje o jedrenju, ali i dragocjene podatke o majčinom djetinjstvu i mladosti – razmišlja stariji sin Đurđice i Ivana Barlovića.
Đurđica Miličević rođena je 23. kolovoza 1950. u Splitu, gdje je rano pokazala sklonost za glazbu i pjevanje. Kao djevojčica sudjelovala je na renomiranom dječjem natjecanju u Splitu “Djeca pjevaju”. Nakon toga je počela učiti gitaru, a po završetku srednjeg obrazovanja dobila je profesionalni ugovor. Njen ozbiljniji glazbeni put započeo je u splitskoj grupi VIS Batali, nakon čega seli u Zagreb u Novi Fosil. Iako sam njezine nastupe doživio samo na koncertima, sjećam se da je kod kuće imala prekrasnu akustičnu gitaru koju nikada nisam čuo kako svira.
- Vjerojatno ga je koristila za vježbanje pjesme, no takvi su se sastanci događali izvan kuće – na probama ili u studiju. Iako nije bila virtuoz na gitari, imala je dovoljno znanja o akordima da pruži neku pratnju. Na kraju je ta gitara doživjela nesretnu sudbinu; kako je njezina solo karijera napredovala, postajala je sve više zaokupljena organizacijskim poslovima, ugovorima i korespondencijom, što je dovelo do zamjene gitare najnovijim tehnološkim napretkom — telefaksom. U nedostatku interneta i e-pošte, komunikacija se oslanjala na faksirana pisma. Hrvoje, koji je strast prema glazbi naslijedio od majke, izražava žaljenje i sada što više nemaju njezinu gitaru.
– Tijekom naših putovanja u autu je uvijek svirala glazba, a i sada mi je nemoguće živjeti bez nje. Moji su roditelji bili skloni lokalnoj glazbi; Sjećam se da su se često slušali izvođači poput Prljavaca, Parnog valjka, Balaševića, Creedencea. Moja se majka posebno divila Freddieju Mercuryju, ne samo zbog njegove sposobnosti pjevanja u četiri oktave nego i zbog njegova talenta u izvođenju i balada i rocka, kaže Barlović. Rado se sjeća da je njegova majka imala izniman glas koji je mogao izvoditi vrlo visoke note, a istovremeno podržavati bas. – Nije slijedila nikakve posebne rituale za održavanje zdravlja glasa; čak bi se i pušenju odala iz gušta, smije se Đurđičin sin. Na pitanje jesu li njezina braća naslijedila njezin glazbeni sluh, odgovara:
- Na upite o razlozima odlaska Đurđice Barlović iz Fosila, Hrvoje je rekao da je to stjecaj okolnosti.Rođen sam godinu dana prije njenog izlaska iz benda koji je u tom trenutku doživljavao vrhunac popularnosti. Moj otac je puno radio, dok je moja majka često putovala, što ju je naposljetku navelo na tu odluku. Iako su moji roditelji priželjkivali još jedno dijete, a majka se posebno nadala kćeri, umjesto nje rodio se moj brat.
Ova promjena u obiteljskoj dinamici zahtijevala je promjenu u njezinoj karijeri. Nakon što je objavila četiri solo albuma, moja je majka počela razmišljati o promjeni karijere. Unatoč njezinoj strasti prema glazbi i pjevanju, popratni su pritisci postali opterećujući. Najveći izazovi uključivali su menadžerske odgovornosti, kao i koordinaciju i organizaciju brojnih pojedinaca bitnih za snimanje albuma ili priređivanje performansa.
Slijedom toga, razmišljala je o novom zanimanju koje bi je oslobodilo ograničenja nastupa i izdavanja albuma. Sjećam se da je krajem 1980-ih već sklopila ugovor s jednom kozmetičkom tvrtkom za zastupanje njihovih proizvoda u bivšoj Jugoslaviji. Iako su moji roditelji osnovali tvrtku, ona se naposljetku raspala izbijanjem rata, napominje Barlović.
- Došla je 1992. godina, popraćena ljetovanjem u Pagu.Te smo ljetne praznike cijenili i željno ih iščekivali jer su nam omogućili da cijeli mjesec provedemo u neposrednoj blizini. Svako jutro moji bi roditelji odlazili na kavu, obilazili tržnicu i svraćali u razne trgovine kako bi prikupili sve potrepštine za taj dan. Zatim bi te stvari spakirali u putni hladnjak prije nego što bi gliser odvezli do uvale.
Tog dana majka je skijala na vodi, a po povratku je izrazila nelagodu zbog bolova u prsima. Moj otac je brzo prepoznao simptome srčanog udara. U pratnji obiteljskog prijatelja i majke uputili su se prema gradskoj plaži u Pagu, gdje im je bilo na raspolaganju vozilo hitne pomoći. Vozač je prevezao moju majku do zadarske bolnice u impresivnih 30 minuta. Nažalost, unatoč njihovim naporima da je spase, nije preživjela, prisjeća se Hrvoje koji je ostao na plaži s Bornom i očevom sestričnom.
– U sjećanju mi je živo sjećanje na čekanje povratka naših roditelja, nakon čega je slijedio popodnevni put kući. Dok me otac podučavao kako da upravljam našim brodom, vratio sam se u luku zajedno sa svojim bratom i očevim bratićem. Otac nam je, nedavno izašavši iz bolnice, prenio poražavajuću stvarnost. Osjećaj šoka i tuge koji je doživio je neopisiv, priča Hrvoje. Primijetio je da je naša majka od mladosti pokazivala sklonost visokom krvnom tlaku.
Tijekom njihova udvaranja, moj je otac odveo moju majku liječniku zbog visokog krvnog tlaka koji je dobila u ranim 30-ima. I Borna i ja smo to stanje naslijedili od nje. Osim toga, moj brat se drogirao kao vrlo mlad, a i ja ih koristim već nekoliko godina, navodi Barlović. Možda se čini kao klišej, ali gubitak majke natjerao me da odmah sazrijem. Za razliku od mnogih mojih vršnjaka, moje djetinjstvo više nije bilo isto, iako su naše bake – tatina majka Magdalena i moja majka Emica – preuzele brigu o nama.
U konačnici, i moj otac je rano otišao iz naših života; preminuo je 2009. Srećom, roditelji su nam dali jake temelje, pružili nam prekrasno djetinjstvo i usadili moralne vrijednosti za koje vjerujem da su nam omogućile da se razvijemo u dobre osobe. Borna i ja zadržali smo blizak odnos u našim profesionalnim životima. Radim kao stomatološki kirurg i protetičar, dok moj brat vodi svoj privatni laboratorij i surađuje sa mnom i još nekoliko kolega. Vjerujem da bi naši roditelji danas bili ponosni na nas, rekao je Hrvoje za 24sata.hr.