Ja (35M) radim kao doktor. Moja žena (33F) ostaje kod kuće. Život je užurban, naravno, ali u posljednje vrijeme me to polako izluđuje. Često dovodi prijatelje, a ja se vraćam kući nakon smjene od 12+ sati, gladan i iscrpljen, da bih zatekao kuću u neredu i bez hrane. Obično pomognem oko čišćenja jer ne želim da izgledam neodgovorno. Ali prije par dana jednostavno nisam mogao. Bio sam previše umoran, iskreno.
Onda me nazvala majka, bijesna, govoreći da nikada ne pomažem oko kuće i da moja žena ne bi trebala sve sama raditi. Krv mi je proključala jer ja pomažem! Pa sam malo istražio i otkrio da je kada je moja majka posjetila kuću, bila u neredu, a moja žena joj je otvoreno rekla da ja ne pomažem.
Suočio sam se s njom zbog toga. Njena reakcija je bila nešto poput: „Nisam ja jedina odgovorna za čišćenje.“ Niti malo krivice. Ništa. Pa sam imao dovoljno. „Ne očekuj da više pomažem, osim ako prvo ne održiš kuću čistom.“ I sada Ona je bijesna. Tiha i ljuta. Čeka da popustim.
Razumijem da smo oboje odgovorni za kuću, ali osjećam da je prešla granicu lažući mojoj majci i prikazujući me kao lijenog kada sam cijeli dan radio. Da li pretjerujem ovdje?
izvor: brightside.me
The post Odbijam da pomažem svojoj ženi koja je kod kuće oko kućnih poslova — ja sam doktor, ne kućepazitelj. appeared first on Zdravlje priroda.