Njene želje

Podeli objavu

Dženifer Sinkler je bila Ijepuškasta djevojka. Duga plava kosa, zelene, sanjalačke oči. nije baš ličila na tipičnu Engleskinju. Niža rastom, sva obla. ali ne debela, djelovala je daleko mlađom nego što je to stvarno bila. Tome je još više doprinosila njena veselost i izvanredna komunikativnost. No i pored toga ona je bila veoma zrela i odgovorna osoba. Svjesna činjenice, da joj je stipendija mala, a još više toga da od roditelja ne može očekivati pomoć,borila se sama da završi fakultet. Stipendija koju je dobila, kada je uspela da se upiše na Oksford, bila joj je samo polazna točka. U međuvremenu, uz studije, radila je tri puta nedjeljno kao ispomoć u studentskoj knjižari. Plata joj ni tu nije bila bog zna kolika, ali uz stipendiju, povremeno držanje časova engleskog jezika kolegama strancima i neke pogodnosti, kao što su bili veliki popusti kad kupuje knjige koje su joj potrebne za učenje, bilo je sasvim dovoljno da namiri njene osnovne.skromne potrebe.
Sada kada je ljetni raspust bio na pomolu, ona se dvoumila. Otac joj je našao neki posao u Liverpulu, gdje joj je i živjela porodica. Plata je bila
solidna i ona bi ga svakako prihvatila, ali…U međuvremenu je, od nekih
kolega sa godine, kojima je puno pomogla iz engleskog jezika i književnosti, inače Grka, dobila ponudu, koja joj nije davala mira. Željeli su da Dženifer pođe sa njima, njihovoj kući. u daleku Grčku i tamo djeci njihove starije sestre drži časove engleskog. Djeca su predškolskog i školskog uzrasta, a kako su opisali Limenas.grad u čijoj blizini su živjeli i svoju zemlju, Dženifer nije mogla da prestane da razmišlja o tome.
Šanse da sama sebi jednog dana priušti ljetovanje u Grčkoj, bile su minimalne. Bila je veoma realna i sasvim svjesna da će i kad završi fakultet i kad se zaposli, kao najstarije dijete u porodici, morati da pomogne da se i ostali’izvuku”. Zelja da ljeto provede sa porodicom bila je velika, ali prilika da vidi Grčku, bila je jedinstvena. Osim toga plata koja joj je ponuđena bila je dva puta veća od one koju bi primala u liverpulskom butiku, a posao je bio lakši.

Pridruži se i čitaj ostatak sadržaja
ULOGIRAJ SE
PRIDRUŽI SE

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -
Prethodna objava
Sljedeća objava