Njegova posebna nevesta

Podeli objavu

Pogled joj skliznu prema izvoru glasa i prvo ugleda duge noge u maslinastozelenim pantalonama. Pogledala je naviše i primetila da njen islednik ima ravan stomak i da su mu grudi, pokrivene skupom lanenom košuljom, široke i uokvirene još širim ramenima. Telo mu je bilo snažno, savršeno vitko, i pre nego što je uspela da mu vidi lice i mračan prodoran pogled, dah joj zastade u grlu.
Ne bi bilo dovoljno reći da je zgodan. S mukom je progutala pljuvačku. Bio je čaroban i vredelo je dvaput ga pogledati, što bi i učinila samo da nije tako stajao tu i hladno je proučavao sivim očima u kojima je titrao sumoran, nedokučiv izraz.
***
Sara uđe i sve nade joj potonuše kad je pogledala oko sebe. Kuhinja kao da nije menjana od početka prošlog veka. Dotrajali kredenci za sudove uza zid i običan, pravougaoni drveni sto u sredini. Ćelom duzinom scvernog zida videle su se mrlje od vlage. Sto se tiče elekttičnih aparata za pripremanje hrane, tu je bio samo jedan zarđali stari šporet u uglu. Ona se namršti. – Pitam se kako je Alfred uopšte sebi pripremao hranu.
– Mislim da je uglavnom koristio mikrotalasnu pećnicu da zagreje obrok – reče Ben – ili je dolazio kod mene da podelimo ono što ja imam. Sara se osmehnu. – Zvuči kao da ste mu stvarno bili dobar sused.
Ben nemarno slegnu ramenima. – Radio sam šta sam mogao. – On pogleda unaokolo. – Hajde da vam pokažem ostatak kuće. To neće trajati dugo jer su u prizemlju samo kuhinja i dnevna soba, a gore pod kosim krovom su dve spavaće sobe i kupatilo. I sve je to otprilike u istom stanju kao i ovo što vidite ovde.
Zvučao je kao da misli da je dalji obilazak gubljenje vremena i Sara ga krišom pogleda ispod oka. Zašto je tako siguran da ona ne želi da stanuje ovde?
– Da li se vi to nadate da ćete me ubediti da ne unajmim ovu kućicu? -upita ga pomalo podsmešljivo.
On otvori vrata dnevne sobe. – Mislim da će to sama kuća uraditi umesto mene – reče on i samo je okr-znu pogledom. – Pored toga, tanki ste kao pritka i ne izgledate dovoljno čvrsti da biste mogli da se izborite sa svim poslom koji ovde treba obaviti da bi se moglo kako-tako normalno živeti.

Pridruži se i čitaj ostatak sadržaja
ULOGIRAJ SE
PRIDRUŽI SE

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -