U današnjem članku otkrivamo kako iza naizgled čiste i funkcionalne perilice rublja može da se krije nevidljiva opasnost plijesan i bakterije.
Iako često ostaju skriveni oku, njihovu prisutnost otkriva neugodan, ustajali miris koji se zadrži na vešu čak i nakon pranja. Srećom, uz osnovnu higijensku rutinu i malo pažnje, ovaj problem je moguće lako riješiti bez potrebe za stručnom intervencijom.
- Perilice rublja su gotovo idealno okruženje za razvoj mikroorganizama. U sebi spajaju tri faktora koji podstiču rast plijesni: vlaga, toplina i ostaci deterdženata. Upravo iz tog razloga, mašinu za pranje veša ne bi trebalo smatrati samoodrživom – ona takođe zahtijeva redovno čišćenje kako bi njeni dijelovi ostali u optimalnom stanju, a odjeća zaista mirisala svježe.
Ukoliko primijetite neobičan miris iz perilice, ne paničite – rješenje je jednostavno i dostupno svima. Prvi korak je priprema: zaštitite ruke rukavicama i pripremite stari ručnik. Za čišćenje, možete odabrati jedno od dva efikasna sredstva – mješavinu izbjeljivača i vruće vode ili, ako ste ljubitelj prirodnijih rješenja, ocat i vruću vodu. Nikako nemojte miješati izbjeljivač i ocat, jer ta kombinacija stvara opasna isparenja koja mogu biti štetna za zdravlje.
Kada ste odabrali sredstvo, umočite ručnik u otopinu i pažljivo očistite sve dijelove perilice gdje je plijesan vidljiva – naročito spremnik za deterdžent i gumu oko bubnja. Ako posjedujete perilicu s prednjim punjenjem, posebnu pažnju obratite na spojeve i udubljenja oko vrata, jer se tu najčešće zadržava nevidljiva vlaga pogodna za razvoj mikroorganizama.
Sljedeći korak je unutrašnje čišćenje bubnja. Pokrenite prazan ciklus pranja na najvišoj temperaturi koju vaša mašina nudi. U tom procesu možete dodati čašu izbjeljivača (u odgovarajući spremnik) ili ocat (u pretinac za deterdžent). Ako perilica ima posebnu funkciju za automatsko čišćenje, obavezno je koristite – ona dopire i do teško dostupnih mjesta unutar uređaja.
Nakon završenog ciklusa, ručnikom obrišite sve vidljive površine: bubanj, gumu, pretince. Potom ostavite vrata mašine otvorenima kako bi preostala vlaga mogla ispariti. Ova procedura bi trebalo da se ponavlja barem jednom mjesečno, naročito ako često koristite nisku temperaturu pranja ili teške deterdžente koji ostavljaju talog.
- Preventivne mjere su jednako važne kao i čišćenje. Nakon svakog pranja, vrata mašine ostavite odškrinutima. Time omogućavate protok vazduha i prirodno sušenje unutrašnjosti. Takođe, nikada ne ostavljajte mokru odjeću u perilici – čak i nekoliko sati može biti dovoljno da se formira plijesan. Poslije svakog korišćenja, obrišite gumu na vratima i unutrašnje strane bubnja, čime sprječavate nakupljanje vlage i sapunice.
Redovno perite i ladicu za deterdžent, jer se u njoj često nakupljaju naslage koje postaju hrana za bakterije. Ako koristite omekšivače, razmislite o povremenom izostavljanju – oni mogu ostaviti masni sloj koji dodatno pogoršava higijenu uređaja.
Ne samo da redovno čišćenje eliminiše neugodne mirise, već takođe produžava vijek trajanja perilice. Održavana mašina bolje pere, troši manje struje i rjeđe se kvari. Kao što brinemo o vlastitoj odjeći, jednaku pažnju treba posvetiti i uređaju koji tu odjeću čisti. Jer nema smisla prati veš ako izlazi iz prljave mašine.
Važno je reagovati na znakove upozorenja: ako osjetite neobičan miris, vidite vlagu ili primijetite promjenu u izgledu gume na vratima, ne čekajte. Pravovremeno čišćenje može vas spasiti ne samo od dodatnih troškova, već i od nelagode da čist veš miriše na vlagu.
Na kraju, mašina koja se redovno čisti postaje vaš pouzdani saveznik u održavanju doma urednim i prijatnim. Jednostavnim navikama i malo pažnje, obezbjeđujete da vaš veš ne samo da izgleda, već i miriše – besprijekorno čisto.