“Nisam mogla da pobegnem od sudbine, ali sam je prekrojila”: Evo kako je Jelena Bačić Alimpić u 55. godini napravila životni obrt i postala istinski srećna žena

Podeli objavu

Jelena Bačić Alimpić poznato televizijsko lice,odluka da napusti svet televizije i upusti se u neizvesnu avanturu pisanja pokazala se kao hrabar ali ispravan korak. Njena životna i profesionalna transformacija od cijenjene novinarke i voditeljke do uspiješne spisateljice, fascinira mnoge koji prate njen rad.


Jelena Bačić Alimpić, nekada poznata TV voditeljka, danas je jedno od najčitanijih imena srpske književnosti. Iako je bila na vrhuncu svoje televizijske karijere, odlučila je da napusti reflektore i posveti se pisanju. Mnogi su sa iznenađenjem, ali i oduševljenjem dočekali ovu promenu, a njeni romani su postali bestseleri. I sama ističe da je ta odluka bila ogroman rizik, jer nije znala šta je čeka, ali je imala jasnu želju – da ostvari svoj san. Danas ponosno kaže da je ta promena donela sreću, slobodu i duševni mir.

  • Njen novi roman „Krojač“ donosi priču o Jakobu, nasledniku krojačke loze koji, da bi preživeo Drugi svetski rat, mora da promeni ime. Iako su likovi fikcija, inspiraciju je pronašla u životnoj priči jedine preživele žrtve holokausta u Srbiji, Ester Bajer. Jelena ističe da su sve priče u romanu plod njene mašte, ali i da ih pokreću snažne, emotivne ljudske sudbine.

Na pitanje da li je i sama bila primorana da radi nešto što nije želela, Jelena iskreno priznaje da jeste. Tokom karijere u novinarstvu, često je morala da intervjuiše osobe i radi na temama koje je nisu zanimale. Bila je podložna hijerarhiji i nije imala slobodu izbora. Iako je povremeno uživala u poslu, većinu vremena provela je u frustraciji, što ju je na kraju navelo da zauvek napusti medijski svet.

Odluka da se posveti pisanju došla je kada više nije mogla da pravi kompromise koji su narušavali njenu ličnost, zdravlje i savest. Taj trenutak preokreta bio je čin hrabrosti – napustila je sigurnu poziciju i zakoračila u neizvesnost. Danas, Jelena s ponosom ističe da je to bio jedan od najboljih poteza u životu.

U svom književnom radu, često piše o sudbinama koje su krojene u teškim vremenima. Kroz priču o „Krojaču“ dotakla se i tema prećutanih porodičnih tajni i tragičnih istorijskih događaja. Otkrila je i da je kao tinejdžerka radila različite poslove – na benzinskim pumpama, sajmovima, kulturnim manifestacijama – kako bi pomogla roditeljima i zaradila svoj džeparac. Upravo je rad u dokumentarnom programu JRT-a bio njeno prvo ozbiljno novinarsko iskustvo.

Iako danas zarađuje više kao književnica nego što je ikada kao novinarka i urednica, put do uspeha bio je mukotrpan. Sve što je postigla duguje svom radu, upornosti i veri u talenat. Najvažniju podršku dobila je od porodice, prijatelja i kolega iz pozadine, dok podršku javnih ličnosti nije očekivala niti je bila razočarana njenim izostankom.

  • Pisanje joj najviše prija kada je tužna. Najbolniji trenutak njenog života – smrt oca – motivisao ju je da napiše svoj prvi roman „Ringišpil“. Tada je shvatila da kroz pisanu reč može da izrazi emocije i nosi se sa tugom.

U 55. godini doživela je lični preobražaj, osvrćući se na greške iz prošlosti koje je pokušala da ispravi. Iako nije sve uspela da „saseče iz korena“, oseća se ispunjeno jer, kako sama kaže, sudbinu ne možemo izbeći, ali je možemo prekrojiti.

Ljubav sa suprugom, sudijom u penziji, traje više od tri decenije. Njihov odnos je zasnovan na međusobnoj podršci i razumevanju. Jelena zrači pozitivnom energijom, što duguje urođenom optimizmu, ljubavi prema ljudima i životinjama, a posebno psima kojih u kući imaju četiri.

Uloga bake joj je donela novu dimenziju ljubavi. Unuka Mila je obogatila njen svet i pokazala joj koliko još ljubavi nosi u sebi. Jelena danas živi ispunjen, skladan život kao majka, baka, supruga i uspešna spisateljica – sa zahvalnošću i osmehom.

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -