Nikolina je imala 10 kad je iz Like proterana u “Oluji”: A onda je posle 15 godina zazvonio telefon, hrvatski vojnik je imao nešto da joj da

Podeli objavu

U današnjem članku donosim priču o jednoj djevojčici koja je u vihoru rata izgubila gotovo sve, ali je zahvaljujući neočekivanoj ljudskoj gesti povratila jedan dragocjen dio svoga djetinjstva.

  • Nikolina Šašić, rođena u Gračacu u Lici, imala je samo deset godina kada je tokom akcije „Oluja“ njen dotadašnji svijet nestao preko noći. Tog avgustovskog dana, kako sama kaže, „djetinjstvo joj je stalo“, a ona je morala odrasti prije vremena.

Njen dom, sigurnost i sve što je činilo svakodnevicu nestali su bez ikakvog upozorenja. Porodica je bila prisiljena napustiti kuću noseći samo ono što je moglo stati u nekoliko torbi. Sjeća se kako je njena majka u žurbi umotala televizor u čaršav, dok se ona oprostila od svojih barbika, misleći da će se uskoro vratiti. Međutim, povratka nije bilo.

Put u izbjeglištvo bio je dug, težak i ispunjen strahom. Kolone ljudi kretale su se sporo, a među njima su se čuli jecaji i povici očaja. Nikolina posebno pamti trenutak kada je jedna žena saznala da joj je sin poginuo. Taj vrisak, kaže, ponijet će sa sobom dok je živa. Putovala je s majkom, bakom i sestrom u kabini kamiona kojim je upravljao njen djed. Noći su provodili na parkingu punom izbjeglica, a ona se trudila da ostane mirna i da ne opterećuje odrasle, iako je jasno osjećala težinu njihovih razgovora i bola.

Prvo utočište pronašli su kod strica u Šapcu, a kasnije su iznajmili mali stan i pokušali započeti novi život u zemlji koja im je bila strana, dok su rane iz prošlosti i dalje bile svježe. Njen otac, koji je bio mobiliziran, pojavio se nakon nekog vremena, iscrpljen i izgubljen. Nikolina danas priznaje da ni dan-danas ne može pojmiti kroz šta su njeni roditelji prolazili. Oni o tome nisu govorili mnogo – bol su nosili u tišini.

  • Godinama ju je pratio isti san – vraćala se kući s roditeljima i sestrom, sve je bilo kao nekad, osim jedne sobe koja je bila zaključana. Taj san za nju simbolizira sve ono što je ostalo iza zaključanih vrata prošlosti: izgubljeno djetinjstvo, nedodirljiva sjećanja i bol koji se nikada potpuno ne gubi.

Međutim, usred tog mraka postojala je i jedna svijetla tačka – radosnica iz njenog djetinjstva. Bila je to knjižica koju je dobila od tetke kada je bila beba, a majka ju je uredno popunjavala do njene pete godine. Nakon toga je Nikolina sama nastavila da piše – bilježila je pjesmice, crtala i zapisivala svoje male doživljaje.

  • Kada su hrvatski vojnici ušli u njihovu kuću i koristili je kao bazu za radio-vezu, jedan mladi vojnik iz Rijeke, po imenu Predrag Nakić, pronašao je tu radosnicu. Umjesto da je baci, ponio ju je sa sobom, fasciniran dječijim zapisima. U sebi je odlučio da će jednog dana pronaći djevojčicu kojoj pripada i vratiti joj taj dragocjeni predmet.

Potraga je trajala čak 15 godina. Putem niza slučajnih poznanstava, Nakić je preko prijateljice Nikolinine majke uspio stupiti u kontakt s njom. Poruka koju je dobila bila je nevjerovatna: „Žena iz Rijeke ima nešto što pripada tvojoj kćerki…“ Kada je radosnica konačno stigla u njene ruke, bila je požutjela i stara, ali i dalje živa – jedini fizički trag njenog predratnog života.

Taj trenutak za nju je bio poput čuda. Čovjek koji je došao u njenu kuću u vrijeme kada su gubili sve, ostavio joj je jedinu uspomenu koja ju danas veže za djetinjstvo. To iskustvo joj je pokazalo da i u najgorim vremenima postoje ljudi koji biraju dobrotu.

Danas Nikolina živi u Madridu, gdje radi kao prevodilac španskog jezika i instruktorka flamenka. Svoje iskustvo rata prenosi i kroz ples, a jedna od njenih koreografija posvećena je upravo „Oluji“. U flamenku, kaže, posebno u formi Solea, često se govori o samoći i pretrpljenoj patnji – osjećajima koje ona dobro poznaje.

Uprkos svemu, Nikolina ne gaji mržnju. Roditelji su je naučili da ljude gleda srcem i da ne sudi cijelom narodu zbog postupaka pojedinaca. „Svuda ima dobrih ljudi, a moja radosnica mi je to dokazala“, kaže. Ona vjeruje da o ovim događajima ne treba ćutati – ne zbog poticanja mržnje, nego kako bi buduće generacije razumjele istinu i spriječile ponavljanje prošlih tragedija.Njena priča ostaje svjedočanstvo o gubitku, preživljavanju i ljudskosti koja se može pojaviti i tamo gdje je najmanje očekujemo.

Slične objave

Kako iskrena komunikacija može razjasniti nesporazume u porodici

Sandra je počela da sumnja da je njen muž, Mark, neveran kada ga je ugledala sa mladom ženom. Njeno otkriće izazvalo je niz pitanja, ali istina koju je Mark otkrio tokom konfrontacije bila je šokantna. Sandra se glasno smejala dok je Janet pričala o svom iskustvu sa usvojenim sinom, ali je brzo utihnula kada je […]

“Majka je svako jutro ustajala u 5… tek godinama kasnije shvatio sam zašto.”

Kao dijete, često sam se budio i čuo majku kako tiho hoda po kuhinji. Nije voljela da je vidimo dok radi, uvijek je govorila da “nije ništa posebno”. Ali svaki dan, bez iznimke, doručak je bio spreman, školska torba spakovana, a na stolu bi me čekala uredno složena odjeća. Odrastajući, mislio sam da je to […]

Dan kada sam shvatila prave namere svoje svekrve i svekra**

Kada se udate, često ne dobijete samo supruga — već i njegovu porodicu. Nekim ljudima to dođe prirodno i lako, dok drugima može da bude izazov. Uvek sam verovala da moji svekrva i svekar imaju dobre namere, ali sam povremeno imala osećaj da prelaze granice i previše se uključuju u naš privatni život. Zato mi […]

Milica iz Beograda je svako jutro jela lan i jogurt: Posle 2 nedelje 0setila je da mora u wc, a onda…

Lan ima dugu istoriju uzgoja i upotrebe, a njegove prednosti za zdravlje ljudi su značajne. Milica, čitalac iz Beograda, izrazila je pozitivno iznenađenje rezultatima koje je doživela nakon ugradnje lanenog semena sa jogurtom, rekavši da je laneno seme korisno za održavanje zdrave težine i unapređenje opšteg blagostanja. Milica se suočila sa izazovima sa viškom kilograma […]

SIR0MAŠKICE – T0PE SE U USTIMA. 20 MIN

Nikad nisam spremala brže a ukusnije kiflice od ovih, probajte i sami se uvjerite. POTREBNI SU SLEDEĆI SASTOJCI: 300 mililitara ulja i 150 mililitara zagrijane vode.Oko 500 grama brašna i jedna slastičarska vrećica.Za motanje: oko 200 grama šećera u prahu i jedna vrećica vanilin šećera. KAKO PRIPREMITI BRZE KIFLE SIROMAŠKICE? Zagrijte pećnicu na 200 stupnjeva. […]

BAKINI KEKSIĆI…OD 0KOLIČINE MOŽETE DOBITI 100 KEKSIĆA🍥🍥🍥🍤🍤

POTREBNI SU SLEDEĆI SASTOJCI: TijestoJedan kilogram brašna, četiri stotine grama šećera i četiri jaja.Dvije žličice praška za pecivo, 500 grama margarina, sok od pola limuna i naribana limunova korica. KAKO PRIPREMITI BAKINE KEKSIĆE? Sve sastojke dobro sjediniti, smjesu ostaviti u hladnjaku minimalno tridesetak minuta, zatim je razvaljati što tanje na pobrašnjenoj podlozi i modlicama oblikovati […]
- Advertisement -