Pite sa raznim nadjevima su jedno od najobožavanijih jela na Balkanu a mnogi će se složiti da je ipak najukusnija ona koju napravimo sami kod kuće. U nastavku pročitajte jedan savjet.
Priprema domaće pite, bilo da se radi o piti od sira, krumpira, jabuka ili zeljanice, često zna biti teška za one koji su dugo u kuhinji. Mnogi se pitaju zašto je španjolski ponekad tako mekan, sočan i hrskav, a ponekad suh i krt, unatoč istom receptu. Tajna, prema riječima iskusnih pekara, nije ograničena na sastojke, već uključuje i jednostavan trik koji mijenja ishod. Skrivena tajna nalazi se u ostatku tijesta. Najvažnija komponenta izrade pite je da se tijesto mora odmarati, bilo da je valjano, valjano ili kupovno. Mnogi ljudi preskaču ovaj korak jer su u žurbi, ali to je ono što razlikuje pitu koja se topi u ustima od one koja je teška i suha.
- Nakon što zamijesite tijesto, potrebno mu je najmanje 20 do 30 minuta da odstoji na sobnoj temperaturi, pokriveno ručnikom ili folijom koja prianja uz tijesto. Zašto je to od najveće važnosti? Razdoblje mirovanja tijesta potrebno je kako bi se oslobodio gluten, protein koji mu daje elastičnost. Ako odmah počnete razvlačiti svježe umiješano tijesto, ono će se vratiti i postati teško. Nakon opuštanja tijesto je mekše, podatnije i lakše se razvlači u tanke, gotovo prozirne kore. Pravilna temperatura i način pečenja. Drugi kritični element je temperatura pećnice.
Pite se nikad ne peku na preniskoj temperaturi. Najidealnije je 200 do 220 stupnjeva, ovisno o vrsti punila. Ako je pećnica hladnija, pita će postati suha i izgubiti sočnost; ako je previše potentan, gorjet će izvana, a još uvijek će imati sirovu unutrašnjost. Iskusni pekari predlažu da lim stavite na sredinu pećnice umjesto da to odmah učinite. Na početku pečenja učinkovitije ga je smanjiti, to će dovesti do toga da dno pečene pite bude hrskavo, zatim povećati položaj kako bi pita bila zlaćanije boje. Ovaj mali trik osigurava odgovarajuću teksturu: hrskavu koricu i meku sredinu. Masnoća je ono što stanicama daje sočnost. Jedna od najčešćih grešaka vezanih uz pripremu pite je nedostatak masnoće.
Bez obzira koristite li maslac, ulje ili mast, ne škrtarite! Svaki sloj tijesta treba imati tanak premaz masnoće. Time ne samo da se lišće ne isušuje, već se na lišću stvara prekrasan efekt koji daje okus i aromu koja podsjeća na domaće pite kakve su pravile naše bake. Ako radite pitu sa sirom, jajetom ili mesom kao nadjevom, također je važno da nadjev ne bude presuh. Okus nadjeva pojačajte dodavanjem male količine kiselog vrhnja, jogurta ili vode – to će dodatno smanjiti tvrdoću pite i spriječiti da bude žilava nakon pečenja. Drugi način postizanja željene temperature: kuhati na pari i poklopiti. Kada je pita napravljena, mnogi je pojedinci odmah rastavljaju i poslužuju.
No, iskusni pekari tvrde da to vrijedi i za pauzu. Čim izvadite pitu iz pećnice, poprskajte je s malo vode i pokrijte svježim ručnikom u kuhinji. Para iz gornjeg sloja je omekšana, što rezultira savršenim mekanim i sočnim sastavom pite. Nakon desetak minuta spreman je za konzumaciju. Ovaj jednostavan, ali značajan korak sprječava da pita postane žilava dok usporava. Ako volite više naboranu koru, možete je pokriti samo nakratko, dvije do tri minute, ali će vam se i dalje činiti malo naborana. Uspjeh svake pite ne pripisuje se samo receptu, već i predanosti i strasti s kojom se izrađuje.
Odabir kvalitetnog brašna, svježi sastojci, dovoljno odmora za tijesto, pravilna temperatura i dovoljno masnoće sve to zajedno rezultira čudom. Kad sljedeći put budete radili pitu, odvojite malo vremena. Pustite tijesto da “prodiše”, ne trošite premalo maslaca i pustite da para prevlada nakon pečenja. Nesrazmjer ćete uočiti pri prvom susretu. Nema više žilave i suhe pite, samo nježna, ugodna i do kraja pečena, baš kao što su to radile naše bake. Jedna mala metoda dovoljna je da bilo koja pita bude uspješna – to je razlog zašto je važno zapamtiti.