Prilikom hodanja po šumi umalo što se nije sudarila s nekim gospodinom koji je zaokrenuo oko ugla. Morala je zastati, a kad je pogledala prepoznala je onog istog čovjeka koga je srela na vratima vrta.
Njihovi pogledi utonuše trenutak jedan u drugoga. Promatrali su se sa zanimanjem. Ruth ponovno porumeni, a srce joj poče brže kucati. Stranac, uljudno zamolivši za oproštenje, skine šešir i makne se na stranu kako bi propustio mladu djevojku. Nekoje vrijeme kao očaran
gledao za njom. Njoj se pričini kao daje neka nepoznata sila tjera da se okrene prema njemu, ali nije se usudila. Tek kad je povjerovala da je otišao, provirila je kroz granje. Ne samo njegovo lice, već i njegov hod pričinili su joj se poznati.
Zamišljeno je krenula dalje razmišljajući o tome na koga je stranac podsjeća. I zastoje tako pažljivo gledao kroz ogradu kad ga je srela.
Ali ničeg se nije sjetila.
