Neočekivana ljubav

Podeli objavu

Uz lepu i mladu Emili želeli su i miraz. Za baronicu to nije bila potpuna pobeda.Pored starca sa kojim je želela da je unesreći htela je zamak za sebe. To je bio uslov.
Grof u kojeg je upravo gledala delovao joj je kao neko ko ne haje mnogo za bogatstvo jer ga je imao i previše. To ju je plašilo. Da će se zaista naći neko ko će je želeti bez ičega. Tačnije, ona je sanjala o takvoj ljubavi, ali ne sa starcem. Pažnju joj je privuklo ono što je grof upravo govorio.
– On je, ustvari, dobra duša ali je malo neobuzdan pa sam morao da preduzmem određene korake umesto njega. Ne želim da mi se loza ugasi dok on shvati da je proćerdao život.
Po tetkinom i tečinom zabezeknutom licu shvatila je da nešto nije u redu i sada joj je bilo žao što nije pratila razgovor.
– Grofe, bez uvrede – počela je tetka izokola – nadam se da vam je jasno da mi ne možemo dati dragu Emili tek tako. Mi smo mislili da vi hoćete da se ponovo oženite.
Kako da je damo nekome ko, ustvari, ne želi da se oženi?
– Baronice šta vam pada na pamet! – uvređeno je viknuo grof. – Iako je potpuno uobičajeno da se udovci mojih godina žene mladim devojkama, ja ne mislim da je to i moralno. Ledi Emili, siguran sam, na tako nešto nikada ne bi pristala. Da li sam u pravu? – pogledao je u Emili. Samo sekund je bilo potrebno da Emili stekne ogromno poverenje u ovog starca i iskoristi jedinu priliku da pomogne sebi. Nije čula šta ovaj grof uopšte želi, ali joj se ništa nije činilo tako strašnim kao udaja za starca.
– Da grofe, u pravu ste. Dozvolite mi da kažem da ja, izgleda, nisam u situaciji da odlučujem o svojoj sudbini. Tetka i teča žele, po svaku cenu, da me udaju za titulu.
Pri tom im ne smeta da moj budući suprug bude star. Ja ne kažem da sam baš očekivala da ću moći sama da biram muža, ali se nisam nadala da će hteti da me udaju za bilo koga ko je spreman da se odrekne miraza zarad moje lepote. Zato vas molim da još jednom ponovite vaš predlog. Bila sam malo odsutna mislima i nisam čula sve što ste pričali – Emilin glas se pretvorio u šapat pod naletom tetkinog besnog pogleda.

Pridruži se i čitaj ostatak sadržaja
ULOGIRAJ SE
PRIDRUŽI SE

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -
Prethodna objava
Sljedeća objava