U današnjem članku otvaramo jedno dublje poglavlje iz života muzičkog stručnjaka Dragana Stojkovića Bosanca, koji je bez zadrške govorio o svom odnosu sa kolegama, a posebno se osvrnuo na saradnju sa Jelenom Karleušom.
- Iako godinama važi za jednu od prepoznatljivih figura na javnoj sceni, ovoga puta pokazao je stranu sebe koju publika rijetko ima priliku da vidi – onu ličnu, emotivnu i tišu.
Bosanac je govorio iskreno i bez ustezanja o tome kako funkcionišu odnosi među ljudima na estradi. Istakao je da i pored duge karijere, i dalje ostaje čovjek sa granicama, koji zna da razlikuje površno od istinskog, a lažnu bliskost od stvarne povezanosti. Posebno se osvrnuo na odnose u žiriju, naglašavajući da su, i pored zajedničkog rada, neki članovi ostali potpuni stranci za njega.
Govoreći o Jeleni Karleuši, istakao je da njihova komunikacija uvijek ima dozu poštovanja i humora, te da su, iako različiti po temperamentu, uspijevali pronaći zajednički jezik. Opisao je njihove razgovore kao često neozbiljne, ali upravo zato iskrene i opuštene, bez potrebe za pretvaranjem. I u trenucima kada su se rastajali, prisjeća se, bilo je više šale nego tuge. “Samo Bog zna kako smo se oprostili”, rekao je sa osmijehom, ali i dozom nostalgije u glasu.
Bosanac ne krije da postoji određena distanca između njega i pojedinih kolega, ali naglašava da to ne dolazi iz konflikta, već iz razlika u karakterima i vrijednostima. Smatra da nije svaka sredina pogodna za iskrenost, i da ne osjeća potrebu da se uklopi u nešto što mu ne odgovara. Njegove riječi odzvanjaju snažno kada pita: “Imate osobnost, ali gdje je vaša duša” – aludirajući na manjak istinske povezanosti u muzičkom svijetu.
- Prisjetio se i emotivnog trenutka oproštaja od Saše Popovića, kada je, kako kaže, sve lažno nestalo i ostala je samo istina među ljudima. Taj trenutak mu je bio simboličan jer je pokazao kako reflektori ne mogu osvijetliti ono što nije iskreno. Za njega je to bio dokaz da vrijednosti koje nosimo u sebi postaju jasne tek kada nestane glamur.
- Naglašava da nikada nije pripadao nikome – ni sistemu, ni grupi, ni karijernoj strukturi. Vjeruje u slobodu mišljenja, izražavanja i autentičnost. Neki bi rekli da je sam, ali on to vidi kao izbor mira. Ne osjeća potrebu da bude dio kolektiva ako to znači kompromitovanje vlastitih uvjerenja. Zato jasno ističe: “Ne moram biti dio svega – biram gdje pripadam.”
Ono što je izazvalo veliku pažnju javnosti jeste njegova otvorena izjava da postoji šansa da sa nekim kolegama više nikada neće razgovarati. Ne zbog ljutnje, već zato što više ne vidi smisao u obnavljanju odnosa koji nisu bili istinski. “Možda odlučim da više ne pokušam”, rekao je iskreno, dajući do znanja da postoji granica preko koje više ne želi da prelazi.
Njegova odluka nije motivisana ogorčenošću, već željom za unutrašnjim balansom. Nema potrebe za sukobom, ali ni za lažnom bliskošću. Po njemu, dostojanstvo i lični mir su vredniji od bilo kakve lažne pripadnosti. U svijetu gdje se često favorizuju površni odnosi i gdje se istina prikriva osmijesima, Bosanac bira da ostane dosljedan sebi.
Njegova poruka nije o tome da bude protiv drugih, već za sebe. Njegove riječi podsjećaju da je u svijetu zabave moguće biti iskren, čak i ako je to težak put. On pokazuje da nije važno imati publiku ako si izgubio svoju istinu. Biti vjeran sebi, kako kaže, važnije je od aplauza. Iako zna da njegov izbor može dovesti do izolacije, on to ne vidi kao poraz, već kao znak snage.
Za one koji ga prate godinama, njegov stav nije iznenađenje. On nije čovjek kompromisa kad su u pitanju vrijednosti, već neko ko u svemu traži smisao, pa i u tišini. Njegov primjer pokazuje da nije neophodno biti dio svakog društva, svake emisije i svakog razgovora – ponekad je sasvim dovoljno da budemo vjerni sebi, čak i kada to znači da ćemo ostati sami u masi.