JESSICA KNOLL
Najsretnija cura na svijetu
Slegnula sam ramenima. »Bijelo mi jednostavno ne ide uz pizzu«. Bijelo je bilo rezervirano za one večeri kad sam se osjećala prozračno, zgodno. Kad sam dovoljno snažna da se ne obazirem na dio jelovnika s tjesteninama, jednom sam napisala savjet u The Women’s Magazineu: »Prema jednome istraživanju, sam čin fizičkog zatvaranja jelovnika nakon što ste odlučili što ćete naručiti može u vama povećati zadovoljstvo odabranim. Stoga se odlučite za taj zapečeni list i brzo zatvorite jelovnik prije nego što počnete vizualno voditi Ljubav s perinama alia votka«. Moja šefica, LoLo, tada je podcrtala riječi »vizualno voditi ljubav« i kraj njih napisala »Urnebesno«. Bože, kako mrzim zapečeni list.
»Što nam onda još preostaje?« Luke se naslonio, sklopio ruke iza glave, kao da se sprema raditi trbušnjake, posve nesvjestan činjenice da tim riječima izaziva sukob. Otrov mi se odmah počeo skupljati u smeđim očima, pa sam ga žurno odagnala treptajima.
»Puno toga«. Počela sam nabrajati stvari na prste. »Sve Što se tiče papira i tiska – znači pozivnice, jelovnici, programi, oznake na stolovima i tako dalje. Ja moram pronaći nekoga za kosu i šminku i smisliti haljinu za kumu Nell i za pratilje. Moramo ponovno otići i u onu putničku agenciju -zbilja ne želim ići u Dubai. Znam…« podignula sam ruke prije nego što je Luke uspio i zaustiti, »da ne možemo cijelo vrijeme biti na Maldivima. Ne možeš se u beskraj izležavati na plaži a da ne skreneš… Ali ne bismo li nakon toga mogli biti nekoliko dana u Londonu ili Parizu?«
Luke je kimao, koncentrirana izraza lica. Bez obzira na doba godine, imao je pjegice na nosu, no sredinom svibnja već su mu se širile i na sljepoočice, gdje su ostajale do Dana zahvalnosti. Bilo mi je ovo četvrto ljeto s Lukeom, a svake godine gledala sam kako mu te silne dobre i zdrave aktivnosti na otvorenome – trčanje, surfanje, golf i surfanje na zmaju – samo umnažaju zlaćane mrljice na nosu, kao da se radi o stanicama tumora. Neko mi je vrijeme čak uspio mazati oči tom odvratnom posvećenošću kretanju, endorfinu, korištenju svakog trenutka i dana do maksimuma. Čak mu ni mamurluk nije uspijevao iscijediti tu nepresušnu energiju. Subotom sam namještala budilicu za 13 sati, što se Lukeu činilo simpatičnim. »Tako si sitna, a treba ti toliko sna«, govorio bi mi dok bi me gurkao nosom i ustima, budeći me u rano poslijepodne. »Malena«, još jedan opis mojega tijela koji mrzim. Što još trebam učiniti da me netko nazove »mršavom« ili »vitkom«?
