Najlepši Srbin svih vremena tragično skončao u 35. godini: Iza sebe ostavio ćerku koja danas izgleda kao Boginja

Podeli objavu

Bio je zvezda, idol čovjek sa srcem. Njegova životna priča je i tužna i lijepa.Danas, godinama nakon njegove smrti, ljudi ga se i dalje sjećaju.

Filip Nikolić bio je jedan od najvoljenijih i najuspešnijih muzičara srpskog porekla, a uz to i jedan od najharizmatičnijih muškaraca koje je naša javnost pamtila. Mnogi su ga nazivali ne samo zvezdom francuske muzičke scene, već i „najlepšim muškarcem sa Balkana“, čija pojava nikoga nije ostavljala ravnodušnim. Njegov šarm, osmeh i toplina kojom je zračio ostali su urezani u srcima publike širom Evrope.

  • Rođen je 1974. godine u Francuskoj, kao sin srpskih imigranata Nikodija i Slavenke, koji su u ovu zemlju došli još 1967. godine. Njegova majka poticala je iz sela Vuković kod Požarevca, dok je otac bio iz sela Grgurovce kod Leskovca. Iako je rođen i odrastao u Francuskoj, Filip nikada nije zaboravio svoje korene – srpsko poreklo je nosio s ponosom, govorio srpski jezik, i često isticao svoje balkansko nasleđe u javnim nastupima.

Već sa 22 godine, Filip je napravio ogroman korak u svom životu – zajedno sa svojim prijateljima osniva popularni muzički sastav “2Be3”. Grupa je vrlo brzo doživela meteorski uspeh. Prodali su više od pet miliona albuma, njihovi hitovi su neprestano emitovani na francuskim i evropskim radijskim stanicama, a hale i arene širom Evrope bile su rasprodate za njihove koncerte. Njihova popularnost nije se završavala samo na muzici – snimljena je i TV serija o bendu, izrađen je strip, a njihove voštane figure ušle su u prestižni pariški muzej “Grevin”, rame uz rame sa drugim velikim zvezdama francuske scene.

U jeku slave, Filip je postao prava tinejdžerska ikona – dnevno je dobijao stotine pisama obožavateljki, koje su ga obasipale ljubavlju, pažnjom i poklonima. Uprkos vrtoglavoj slavi, Filip je ostao prizeman i emotivan mladić. Svoju životnu saputnicu, Valeri Burdan, upoznao je 1998. godine, i njihova ljubav trajala je punih 12 godina. Iz te ljubavi rodila se ćerka Saša, koja je bila centar njegovog sveta.

  • Početkom 2000-ih Filip je boravio i u Srbiji, kao deo velike evropske turneje. Srpska publika ga je dočekala raširenih ruku, a on je često isticao kako mu je posebno emotivno da nastupa pred svojim narodom. Iako je karijeru gradio u inostranstvu, njegova veza sa domovinom nikada nije bila prekinuta.

Poslednjih godina života, Filip se sve više okretao glumi i pozorištu, gde je takođe ostvario zapažene uloge. Ipak, muzika mu je uvek ostala najveća ljubav. Pred sam kraj života, radio je na svom prvom solo albumu, s velikim entuzijazmom i željom da se publici predstavi u potpuno novom svetlu. Planirao je i da napiše knjigu o svom životnom i umetničkom putu, u kojoj bi podelio detalje iz karijere, ali i intimna razmišljanja.

Nažalost, sve te planove prekinula je iznenadna i prerana smrt. Filip Nikolić je preminuo u snu, u 35. godini života, zvanično usled srčanog udara. Ipak, mnogi su nagađali da je kobne noći uzeo preveliku dozu tableta za spavanje, što je dodatno produbilo tugu i šok njegove porodice, prijatelja i fanova. U trenutku njegove smrti, mala Saša je imala samo tri godine. Dirljive slike sa sahrane, na kojima uplakana devojčica u naručju majke prati očev kovčeg, obišle su ceo svet i rasplakale milione.

Danas, Saša ima 18 godina, odrasla je i, prema rečima onih koji je poznaju, veoma liči na svog oca – ne samo fizički, već i po naravi. U njoj mnogi vide nastavak Filipovog duha i nasleđa.

Filip Nikolić ostaje upamćen ne samo kao velika muzička zvezda i glumac, već i kao čovek koji je zračio dobrotom, ostao dosledan sebi, i voleo svoj narod bez obzira na to koliko je bio daleko. Njegova priča je podsjetnik da slava i uspjeh ne traju vječno, ali da trag koji ostavimo srcima ljudi – ostaje zauvek.

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -