– Trudna sam.
Pogled Taylora MacKensieja zaustavio se otprilike na sredini potkoljenice Rije Lavender i tako prekinuo njegovo požudno procjenjivanje njezinih lijepo oblikovanih nogu. Njegov se pogled naglo preselio na njezino lice. Nije se činilo da je izgubila zdrav razum, ali se dogodilo upravo to, ili je on nije dobro čuo.
– Molim?
– Trudna sam.
Taylor se spusti u kožnati naslonjač iza svog pisaćeg stola, svim silama nastojeći stvoriti dovoljno sline da može progutati. »Čestitam« mu se nije činilo prikladnim odgovorom. Dobacila mu je te dvije riječi poput strelica. Tvrdnja je bila nešto više od opisa njezina fizičkog stanja. Zvučila je poput izazova. Taj se izazov odraţavao i u njezinim tamnozelenim očima.
– Hvala što si mi rekla, ali mogao sam čekati i na objavu rodjenja – pokuša se našaliti.
– Ti prvi saznaješ.
– Postoji li neki odredjeni razlog za to?
– Jako dobar razlog.
– Želiš li reći da ja imam neke veze s tvojom trudnoćom?
– Ne, ništa ne želim reći. Dijete je tvoje. Ria Lavender bila je mirna i hladna, ali je Taylor osjetio kako ga preplavljuje vrelina. I mogao je zaboraviti da će u skoroj budućnosti moći progutati slinu. Njegove su se žlijezde slinovnice blokirale, a on je sumnjao da će ikad ponovno proraditi. Kako bi sakrio svoje zaprepaštenje, kratko se nasmije.
– Je li ovo neka šala?
