Nađa je jedina majka u istoriji koja je rodila osmorke odjednom: Za koru hleba morala da se prodaje, a evo gde je danas

Podeli objavu

U današnjem članku donosim priču o Nadji Suleman, ženi čiji je život i majčinstvo privuklo pažnju širom sveta. Nadja je poznata kao Octomama jer je 2009. godine rodila osmorke, što je bio događaj koji je obišao svet i ostavio dubok trag u medicini i društvenim diskusijama.

Njena porodica se u jednom trenutku sastojala od čak četrnaestoro dece, a način na koji je upravljala takvom velikom porodicom izazvao je i divljenje i kontroverze. Iako su mnogi naslovi u medijima više isticali senzaciju, iza svega je stajala priča o ženi koja je kao samohrana majka bila odlučna da svojim klincima obezbedi stabilnost i ljubav.

  • Rođenje osmorki dogodilo se 26. januara 2009. godine carski rezom, u 31. nedelji trudnoće, uz pomoć tima od 46 medicinskih stručnjaka. Bila su to šest dečaka i dve devojčice, svi preživeli porođaj, što je samo po sebi retkost i medicinski podvig. Nadja je prethodno imala šestoro dece, pa je ukupno njen dom ubrzo bio ispunjen sa četrnaestoro mališana. Za ceo ovaj događaj bila je zaslužna in vitro oplodnja, koju je obavio doktor Michael Kamrava, kontroverzni lekar koji je kasnije izgubio licencu zbog ozbiljnih propusta i nemara. Nadja je izjavila da je prvobitno želela samo blizance, ali je pod dejstvom lekova pristala na proceduru u kojoj su joj, umesto propalih embriona, usađena čak šest novih. Ova situacija otvorila je pitanja o etici medicinskih procedura i granicama u reproduktivnoj medicini.

Nakon što su osmorke došle na svet, Nadja je ubrzo ušla u veoma tešku finansijsku situaciju. Bez stalnog zaposlenja, bila je prinuđena da se snalazi na razne načine da bi izdržavala svoju veliku porodicu. Neki od tih načina bili su kontroverzni, uključujući pojavljivanja u medijima, snimanje provokativnih fotografija, pa čak i angažman u industriji zabave za odrasle. Otvoreno je govorila o tome koliko je taj period bio iscrpljujući — kako fizički, tako i emocionalno, opisujući sebe kao “hodajućeg mrtvaca”. Uprkos svim preprekama, u jednom trenutku odlučila je da se povuče iz javnog života i posveti se mirnijem, porodičnom životu.

Danas Nadja živi u okrugu Orange u Kaliforniji u trosobnom stanu sa svoje četrnaestoro dece. Njen život sada je okrenut ka duhovnim vrednostima, redovnim fizičkim aktivnostima i uvođenju porodičnih rutina koje donose stabilnost. Sva deca imaju svoje zadatke u kući, pomažu joj u pripremi veganskih obroka, a posebno se posvećuje svom sinu Aidenu koji ima invaliditet. Ona sama redovno vežba, baveći se dizanjem tegova i kardio treninzima, što joj pomaže da se nosi sa hroničnim bolovima i stresom.

  • Na 15. godišnjicu rođenja osmorki, Nadja je objavila dirljivu poruku na društvenim mrežama. Svakom od svoje dece poimenično je uputila reči pohvale, ističući njihove osobine i podsećajući ih da ostanu skromni, iskreni i autentični. Ta poruka pokazala je koliko duboko je vezana za svoju porodicu i koliko je srećna što su svi zajedno u njenom životu, uprkos svemu što su prošli.

U septembru 2024. godine, Nadja je najavila još jednu veliku životnu promenu — postala je baka. Iako nije otkrila koji od sinova je postao roditelj, naglasila je da je to bila njegova odluka i želja da formira svoju porodicu. Ovaj događaj simbolično zatvara jedno poglavlje njenog života i otvara novo, sada iz perspektive bake.

Danas Nadja živi mirnijim i povučenijim životom, daleko od reflektora koji su je nekada okruživali. Ne traži pažnju medija, već se fokusira na ono što joj je najvažnije — zdravlje, porodicu i duhovni mir. Njena priča je podsetnik da, iako su putevi ka majčinstvu ponekad neobični i puni izazova, iskren trud i posvećenost mogu doneti unutrašnju snagu i ravnotežu u životu.

Ona je primer kako se uprkos teškim okolnostima i pritiscima može izgraditi stabilan i ispunjen život. Nadjina priča nije samo o brojnosti porodice, već i o ljubavi, upornosti i veri u sebe, što su ključni elementi koje treba da cenimo. Na kraju, njen život pokazuje koliko je važno biti dosledan svojim vrednostima i pronalaziti snagu u svakodnevnim malim stvarima koje čine život lepšim.

 

 

 

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -