Prošlo je 38 godina otkako je jugoslavensku glazbenu scenu potresla velika tragedija. Dražen Ričl, pjevač i suosnivač benda Crvena jabuka, i Aljoša Buha, basist benda, izgubili su živote u teškoj prometnoj nesreći u Jablanici.Ajoza je preminuo na mjestu, a Dražen je teško ozlijeđen proveo dva tjedna u komi iz koje se nije probudio. Preminuo je 1. listopada na VMA u Beogradu. Sahranjen je u rodnom Sarajevu.
Na grobu mu je prepolovljena bijela mramorna jabuka. Kao i cijeli život, naglo je završio kada je imao 24 godine. Na spomeniku uvijek cvjeta cvijeće. Njegova majka Elvira Deak često je posjećivala njegovu vječnu kuću. Elvira je preminula u lipnju ove godine u 89. godini života. Elvira je živjela s velikom tugom. Suprug Ferdinand Richl bio je odsutan, a Dražen je bio prvi razred srednje škole. Nikad se nije oporavila od tragedije gubitka sina.
- U to vrijeme Crvena jabuka bila je jedna od najpopularnijih grupa u bivšoj Jugoslaviji. U ožujku 1986. objavili su svoj prvi album i odmah postali zvijezda, ponajviše zahvaljujući hitovima “Bježi, kišo, s projana” i “Dirlija”, ali i zgodnoj članici benda, tinejdžerici The girls ”rezati vene” za njih, pogotovo Richlov.
Nekoliko mjeseci kasnije započela je prva turneja. Te su večeri otišli na svoj prvi koncert. Neki nikad nisu stigli do cilja, Mostara, gdje ih je na rukometnim terenima čekalo oko 1.500 ljudi. Početak predstave zakazan je za 20 sati. Kasnio je… U jednom trenutku preko razglasa je objavljeno da se koncert odgađa. Bio je to trenutak koji je zauvijek promijenio domaću pop glazbenu scenu.
Fića, Golf i Zastava 1500 (Tristan) Polazak za Mostar u poslijepodnevnim satima. U autu su Zlaja Arslanagić, Dražen Ričl i Aljoša Buha. Pratili su ih klavijaturisti Dražen Žerić i Darko Jelčić koji su igrali golf, a organizatori su bili tristotinjak ljudi”, piše CdM.Na pola puta, kod Jablanice, Zela i Jelčići vidjeli su ljude kako se okupljaju na mjestu gdje se dogodila saobraćajna nesreća. Kako su žurili na koncert, nisu stali niti stigli pomoći unesrećenima. Uvjereni su da su ih kolege nadmašili, pa se nisu previše brinuli.
- No, kada su stigli u Mostar, nisu ih čekale kolege iz FICA-e. Kako se približavalo vrijeme nastupa, postajali su sve nervozniji. Iz CdM-a dalje navode kako su vjerovali da je njihov prijatelj negdje parkiran ili mu je pukla guma te da su zbog toga zakasnili.No, dječak na kraju nije stigao na odredište. Na oštroj krivini kod Jabranice skrenuo je na lijevu stranu ceste i frontalno se sudario s kamionom. Automobil je smrskan.
Zela je nazvao hotel da pita je li netko od njegovih prijatelja iz benda slučajno tamo umjesto na stadionu. Nakon što su mu rekli da ih nisu vidjeli, nazvao je policiju, bojeći se da je smrskani automobil koji su vidjeli na cesti zapravo FIA-in. Najgori strahovi su se ostvarili. Aljoša je preminuo na mjestu, a još dvojica su teško ozlijeđena.
Liječnici u Mostaru proveli su noć boreći se za njihove živote. Obožavatelji grupe okupili su se ispred bolnice. Pitali su kako mogu pomoći, ponudili da daju krv…Richie je zadobio teške ozljede glave. Arslanajiću se stanje popravilo i ujutro je bio van životne opasnosti. Sljedećeg jutra Draženovo stanje bilo je još uvijek teško pa su liječnici odlučili da ga što prije helikopterom prebace u Beograd na VMA. Dva tjedna liječnici su davali sve od sebe, ali… nije se probudio iz kome.
- Tko je Dražen Bogatiji?Dražen Ričl, poznat i kao Zijo ili Para, rođen je na Koševu u Sarajevu. Nakon završene srednje škole upisuje se na Institut za političke studije na studij novinarstva i završava dvije godine. Ubrzo počinje svirati u bendu “Ozbiljno pješte” sa svojim prijateljem Zlatkom Arslanagićem, s kojim kasnije osniva bend “Crvena jabuka”.Svojevremeno je bio voditelj humoristične emisije PRIMUS (Subotnje priče i muzika) na Radio Sarajevu. Poznat je i po svojoj komičnoj ulozi u prvoj sezoni Nadrealista iz 1984. i smatra se jednim od utemeljitelja tzv. “neoprimitivizma”.
Početkom rujna 1986., samo nekoliko dana prije nesreće, snimio je demo verzije pjesama za drugi album benda “Za sve ove godine”: “Nema more vremena”, “Tugo, nesrećo”, “Zmi me” kad hoše ti”. ..Na spomeniku u obliku prerezane jabuke uklesana je rečenica iz pjesme “Da te ljubim kad ne mogu”: “Prošao je kolovoz, srećo moja, vrijeme je za rastanak.” Takvi su dani očito Dakle. lijepa.”
Njegova majka Elvira smogla je snage da za CAO magazin ispriča strašnu tragediju koja ju je zadesila 1989. godine: Na dženazu mog Dražena bilo je 10.000 Sarajlija. Nisam ni shvatio. Poslije su mi rekli da su nekoliko sati bili udaljeni s groblja. Cijelu noć tisuće mladih sjedilo je oko mog Draženovog groba i plakalo. On to zaslužuje jer ga svi jako vole. Mogu vam samo reći: proljeće donijelo, a jesen odnijelo. Život mu je bio kratak. Ali mislim da je za svoje godine postigao više nego itko drugi u svom dugom dvojnom životu. Njegov život je uistinu smislen.