Marija Šerifović, jedna od najprepoznatljivijih muzičkih zvijezda s prostora bivše Jugoslavije, posljednjih mjeseci našla se u fokusu javnosti ne zbog nove pjesme ili koncerta, već zbog svoje najvažnije životne uloge one majke.
Nakon višemjesečne tišine i nagađanja, Marija je konačno potvrdila ono što je publiku najviše zanimalo – ko je otac njenog sina, malenog Marija, dječaka koji je rođen početkom decembra prošle godine putem surogat-majčinstva.
Od trenutka kada je podijelila vijest da je postala majka, interes javnosti nije jenjavao. Iako je sve vezano uz trudnoću bilo obavijeno velom tajne, Marija je odlučila zadržati dostojanstvenu privatnost, što je za javne ličnosti rijetkost. No, u jednom nedavnom televizijskom gostovanju, u emisiji “Ami G Show”, odlučila je s publikom podijeliti neke dugo čekane odgovore.
- S osmijehom i blagom ironijom, Marija je govorila o ocu djeteta. Nije izgovorila ime, ali je dala dovoljno informacija da publici bude jasno – riječ je o osobi koja je izuzetno privlačna, karizmatična i poželjna, muškarcu kojeg, kako je rekla, “žene traže”. Time je na sebi svojstven, šarmantan način, potvrdila ono što se mjesecima šuškalo – da dijete nije slučajno plave kose i očiju, te da njegov izgled dolazi iz očeve strane.
Zanimljiv i duhovit bio je i njen komentar o budućnosti sina – “Ako bude naučnik, živjeće u Beverli Hilsu, a ako bude vulkanizer, ja dobijam cijeli Toš.” Ova rečenica, izrečena u šali, nosi snažnu poruku: za Mariju je najvažnije da njen sin bude srećan, bez obzira na to koji put odabere. Time pokazuje istinsku majčinsku podršku, bez očekivanja, pritiska ili potrebe da dijete ispuni tuđe snove.
Iako je tema surogat-majčinstva i dalje kontroverzna u velikom dijelu Balkana, Marija svojim primjerom normalizuje alternativne oblike roditeljstva. U mnogim državama regiona, surogatstvo je pravno nedefinisano ili zabranjeno, pa mnoge žene koje žele djecu na taj način odlaze u zemlje poput SAD-a ili Ukrajine, gdje je procedura regulisana zakonom. Marijin slučaj nije izuzetak, već realnost s kojom se sve više žena susreće.
U istom razgovoru, dotaknula se i genetske sličnosti, s obzirom na to da mnogi dovode u pitanje biološku povezanost između nje i sina. Njena reakcija bila je iskrena i dirljiva: “Nema veze čija je krv, bitna je duša.” Ta izjava dirnula je mnoge, jer jasno pokazuje da ljubav prema djetetu ne proizlazi iz biologije, već iz svakodnevne njege, privrženosti i emotivne bliskosti.
- U vremenu u kojem se alternativni oblici porodice još uvijek suočavaju s predrasudama, Marijina hrabrost i iskrenost šalju snažnu poruku – da roditeljstvo nije određeno tradicionalnim okvirima, već istinskom posvećenošću i ljubavlju. Stručnjaci ističu da javne osobe poput nje igraju važnu ulogu u razbijanju društvenih tabua. Prema istraživanju objavljenom u “Reviji za socijalnu politiku”, upravo primjeri iz javnog života najefikasnije ruše stigme i šire svijest o različitim oblicima porodičnih zajednica.
Marija se ovom pričom uzdigla iznad puke medijske znatiželje. Njen čin da postane majka na način koji podrazumijeva emocionalnu i logističku kompleksnost, pokazuje snagu volje, odlučnost i hrabrost da slijedi svoj put bez obzira na očekivanja društva. U vremenu kada su osuđivanje i senzacionalizam na visokom nivou, ona bira dostojanstvo, humor i iskrenost.
Ono što ostaje nakon svega nije skandal, niti misterija – već priča o ljubavi bez granica. Marija Šerifović danas nije samo izvođač velikih balada i pobjednica Evrovizije, već majka koja je odlučila da svoj svijet promijeni iz temelja. Bez pompe, bez agresivnog eksponiranja, pokazala je kako se istinska snaga ogleda u tihoj predanosti.
Na kraju, njena poruka je jasna: ljubav prema djetetu nije privilegija onih koji se uklapaju u kalupe, već pravo svakoga ko ima srce da voli i ruke spremne da pruže sigurnost. U tom smislu, Marijin primjer može biti početak promjene u načinu na koji društvo percipira roditeljstvo – ne kroz krvnu liniju, već kroz dubinu veze koja se gradi iz dana u dan