Na krilima zanosa

Podeli objavu

Džafar nije navikao da mu se neko tako obraća, ali ovoga puta nije reagovao. Sendi ga je zanimala isključivo kao trener, želeo je da nauči od nje sve što može. A kasnije… izazvaće je i pobediti.
Sendi je skočila na pistu otkopčavajući rajsferšlus letačkog kombinezona. Sto puta je davala svoje mere krojačima i još uvek nije dobila odgovarajuću odeću, jer oni uporno zaboravljaju činjenicu da žene imaju delove tela koji muškarcima nedostaju.
Dok je petljala oko rajsferšlusa kombinezona da bi bar na vrat pustila topli pustinjski vazduh, primetila je da joj prilazi visok muškarac odlučnim korakom. 0, da. Njegovo kraljevsko visočanstvo nije naviklo da gubi, ali moraće da se navikne na to. Što pre, to bolje. Nije nameravala da ga štedi niti da mu podilazi, što je značilo da će on dobro pamtiti signal da je pogođen dok god ga ona bude trenirala.
Naravno da muškarcima nije prijalo da ih žena pobeduje u toj tipično muškoj igri, zapravo, nisu to mogli da prihvate. Po svom dosadašnjem iskustvu Sendi je klasifikovala muškarce u dve grupe. U prvu spadaju besni i agresivni ljudi, koji su neretko ispoljavali frustracije preživljene u vazduhu tako što su pokušavali da je ponize na zemlji, a u drugu oni koji su je naprosto ignorisali. I tek veoma mali broj muškaraca ponašao se prema njoj normalno.

Ali nijedan od njenih učenika u njoj nije gledao ženu, jer u svojim glavama nikako nisu mogli da povežu njenu nadmoć u vazduhu i ples subotom u veće.
Nesvesno se zapitala u koju će grupu svrstati šeika Džafara. Ipak, nadala se od njega dobrim manirima, jer je on princ, pa je sigurno lepo vaspitan. Podigla je glavu primetivši da je raskopčao košulju i nočarima zaklonio oči. U tom trenutku mozak joj se isključio.
Izgledao je… neodoljivo.

Ne, ta reč nije dovoljna da ga opiše. On je zgodan i lep, zapravo, paradigma muške lepote. Oči su mu tamne i izražajne, kosa crna, na suncu gotovo teget plava, jagodice visoke, usne čvrste iako čulne, a brada naglašeno energična.
Sendi je jednom videla njegovu fotografiju, ali u prirodi je izgledao mnogo bolje. Duboko je uzdahnula pokušajući da primiri uzavrele hormone i da se normalno ponaša iako joj je srce sve jače i brže tuklo u grudima.

Pridruži se i čitaj ostatak sadržaja
ULOGIRAJ SE
PRIDRUŽI SE

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -
Prethodna objava
Sljedeća objava