U današnjem članku donosimo ispovijest Muše, 78-godišnje žene iz mjesta Oskova u Banovićima, čija je životna priča duboko emotivna, potresna i ispunjena teškim životnim iskušenjima.
- Nakon čak 55 godina braka, doživjela je razvod koji ju je, uprkos svemu, oslobodio. Iako bi mnogima ovakva sudbina zvučala nevjerovatno, Muša svojom iskrenošću i snagom otkriva koliko je unutrašnje borbe prošla.
Na početku zajedničkog života, Muša je vjerovala da će nesuglasice s mužem vremenom nestati, da će starost donijeti mudrost i međusobno razumijevanje. Međutim, desilo se upravo suprotno – umjesto blagostanja, dočekala ju je još veća patnja. Život je, kako kaže, naučio da ponekad godine ne donesu smirenost, već samo pojačaju nečije slabosti i ego.– Mislila sam da će biti bolje, ali čovjek je sve veća budala kako stari – govori Muša, ne krijući tugu i razočaranje koje je godinama potiskivala.
Brak je počeo da se urušava kada je njen suprug odlučio napustiti porodicu i živjeti s ljubavnicom. Ostavio je Mušu i njihovo troje djece, a nije ga bilo pune dvije i po godine. Bio je tada učitelj, živio s tom ženom, ali veza nije potrajala. Kad je ostao bez ičega – prodao auto, imovinu – vratio se njoj, i to s dugom od pet miliona. Iako bi mnogi tada zauvijek zatvorili vrata, Muša ga je primila nazad, vjerujući da je to najbolje za djecu i da je razvod sramota.
Međutim, povratak muža nije donio promjenu. I dalje je imao ljubavnice, a neke je čak dovodio u njihov dom. Jednom prilikom, dok je Muša bila odsutna zbog majčine sahrane, suprug je pravio zabavu u kući sa drugom ženom. Muzika je treštala, a kada mu je skrenula pažnju da je dan nakon sahrane, on je bez emocija rekao da ga to ne zanima. Otišao je s tom ženom i vratio se tek ujutro.
- – Ja kopam njivu, sređujem baštu, a oni unutra. Kaže mi da mu ta žena sprema ručak. Pitala sam je kako je moguće da dolazi u tuđu kuću kad zna da je oženjen, a ona mi odgovara: “Tvoj muž tako hoće.” – prepričava Muša.
- Godinama je gutala ponos, pokušavajući da održi porodicu na okupu. Ali cijenu te tišine danas osjeća. Njena djeca, sada odrasla, zamjeraju joj što je sve to trpjela. Sin koji je godinama živio u Australiji, ne može da razumije zašto mu majka nije rekla kako se otac ponašao. Posebno bolan trenutak desio se prije pet godina, kada je muž tražio da bira – ili on, ili sin.
– Tražio je da se odreknem vlastitog djeteta. Mog sina, moje duše i tijela. Nikada to ne bih mogla. Tada sam mu rekla da ide svojim putem. Onda je on podnio zahtjev za razvod, ali nakon pet dana zvao me da se pomirimo. Rekao mi je da će povući tužbu i da će mi sve oprostiti. – prisjeća se Muša i dodaje – Pazi, on meni sve da oprosti! A ja da njemu ništa ne praštam?
Razvod je tada konačno bio konačan. Muša je ostala živjeti sa sinom i danas žali što nije ranije napustila taj brak. Strah od osude, sram i pritisak okoline su je kočili. Kada je bila mlada, svi su joj govorili da mora ostati zbog djece. Kad je ostarela, govorili su da nije vrijeme za razvod “pod stare dane”.
– Ali nikad nije kasno. Treba prekinuti ono što ne valja. Danas kada gledam mlade, ništa me ne čudi. Nisu imali od koga učiti bolje. Ja se ne bih mijenjala ni za jednu mladu. – kaže Muša, danas spokojna u vlastitoj koži.
Njena priča nije samo hronika jednog propalog braka, već i svjedočanstvo o snazi žene, o tihoj borbi, o društvu koje nerijetko ženu osuđuje ako ne ćuti. Danas Muša poručuje da nijedna žena ne treba da trpi zarad privida porodice. Ljubav ne boli. I nije slabost reći – dosta je.