Nakon što je njen suprug doživio saobraćajjnu nesreću iz koje je jedva živ izašao on je izgubio pamćenje i nije prepoznavao ni nju a ni njihovu djecu. Međutim postojala je jedna osoba koje se dobro sjećao.
Ovo je priča obitelji Ane, Marka i Luke – svi njihovi životi su bačeni u jednom trenutku, ali su pokazali da srce može pamtiti ono što um ne može. Priča koja pokazuje da je ljubav više od pukih riječi i sjećanja, da je to osjećaj prožet emocijama, očima i melodijom pjesme. Pet godina njihove romanse činilo se kao uobičajeno vrijeme.
Kuća s vrtom, mirisi palačinki petkom, proslava prvog rođendana njihovog sina, obećanje da će stariti zajedno, proslava prvog rođendana njihove kćeri. Marko je bio jedina osoba na koju se Ana mogla osloniti, sve do telefonskog poziva koji im je oduzeo život. Dogodila se teška nesreća koja ga je ostavila s istim životom, ali bez ikakvog dijela njegovog osobnog identiteta, sjećanja na ono što su imali zajedno.
Retrogradna amnezija – medicinsko stanje koje je zapravo značilo da Marko nije poznavao ženu koju je volio i dijete koje je imao. U bolničkoj sobi gledao je Anu kao da je pridošlica, dok ga je ona, slomljenog srca, pokušavala vratiti k sebi. Nije ga prepoznao, ali najteži trenutak tek je trebao doći: dolazak Tee, njegove bivše djevojke, koja je u njegovoj odsutnosti ponovno postala jedina žena koju je znao cijeniti.
- Njezin ulazak u sobu podsjećao je na povratak proganjajućeg duha koji je pokušao ukrasti svu Aninu izvanrednu kreaciju. Kroz tjedne boli i sukoba, Ana se osjećala kao odraz vlastitog postojanja. Pružala mu je albume, slike, priče, ali ništa ga nije dirnulo. Tea mu je pričala priče o njihovoj prošlosti ispunjene lažnom nostalgijom, medicinsko osoblje smatralo je Anu lopovom, nekim tko je konstantan bez opravdanja.
Međutim, shvatila je da je prava ljubav i dalje prisutna, čak i kada je izbrisana iz sjećanja. Njezin trenutak dogodio se te večeri, kada je u sobi pjevala njihovu svadbenu pjesmu. Nije to bila slika, nije to bio glas – bila je to pjesma koja je usadila osjećaj koji je Marko odavno zaboravio, unatoč svojoj amneziji. Prvi put se osjećao ispunjenim emocionalnom reakcijom, iako još uvijek nije znao razlog.
Međutim, njegovo srce je bilo svjesno toga. Sljedećih dana, njegove sumnje su se povećale, a Teijeva mreža laži počela se raspetljavati. Marko nije mogao shvatiti, ali je mogao osjetiti: tihu temperaturu Aninog pogleda, Lukino suosjećanje, malu tugu u svojoj unutrašnjosti kada je čuo poznatu melodiju… Kao što je dokumentirano na portalu “Stvrna Ljubavi”, medicinske situacije poput ove nisu neuobičajene – često je uzrokovano emocionalnom komponentom koja je još uvijek netaknuta, unatoč najtežim oblicima amnezije. Posebno zbog svoje duboke, iskrene prirode.
“Neki putevi do srca su preko razuma, ali najizravniji putevi su preko duše”, navodi se u narativu, objašnjavajući način na koji su glazba i emocije u slučaju Ane i Marka postale ključ izgubljene ljubavi. Osim toga, psiholog iz domaćeg časopisa “Ženski svijet” spomenuo je sličan scenarij u kojem je supružnik ponovno otkrio osjećaj povezanosti kroz miris određene žene. To mu je prije nešto značilo. “Amnezija može preuzeti sjećanje, ali često ostavlja rezidualne učinke na osjetilima.
Miris, osjećaj ili melodija mogu prožeti osjećaje koji su više emocionalno uključeni nego intelektualno rigorozni”, napominje stručnjak. Treći izvor, blog “Ljubav i Nauka”, opisuje da je obnavljanje veze nakon amnezije slično započinjanju nove veze bez vidljivih temelja koji već postoje. “Najveći pokazatelj prisutnosti ljubavi nije u riječima kojih se sjećamo, već u osjećaju koji doživljavamo kada nas nečiji glas, pogled ili dodir navede da povjerujemo da smo povezani s nekim.”
Kao rezultat toga, kada je Marko prišao Ani nakon izlaska iz bolnice, rekao je: “Ne sjećam se, ali želim to otkriti”, to je bio početak njihovog drugog, potpuno novog putovanja. Nije to bio povratak, već ponovno otkrivanje. Romantična ljubav koja je izgubila slova, ali ne i glas – jednostavno je čekala da joj se ponovno ispriča.
I zato je te večeri, kada je prvi put zagrlio svoje dijete, prije spavanja, Ana shvatila da se, možda ne sve, ali najznačajnija stvar vratila. Jer se možda nećemo vratiti u prošlost kako bismo je ponovno proživjeli. Povremeno će prava ljubav ponovno pokucati na ista vrata i ona će se otvoriti.