Ljubavni romani

Molićeš za ljubav

Naglo se okrenula i uputila prema izlaznim vratima. Ljupko se nasmešila vrataru kada joj ih je otvorio. Izašla je u tamnu noć a vrata su se za njom zatvorila. Zadrhtala je kada je vetar prodro kroz tanki ogrtač. Zažalila je što nije pošla kući onda kada ju je Džim nagovarao. Poželelo je da može da se odveze taksijem do kuće umesto da pešači do podzemne železnice.

  • Biće mi drago da vas povezem kolima.
    Tamnokosi muškarac, koji joj je u garderobi pomogao da obuče ogrtač stajao je opet iza nje. Teri je bila sigurna da nije izašao iz kockarnice s njom. Pa, kako je dospeo ovde nije mogla da objasni. Odjednom je osetila neobjašnjivi strah. Požurila je niz stepenice, tražeći pogledom taksi i ne pazeći gde staje. Na poslednjoj stepenici je posrnula. Snažna muška ruka pomogla joj je da se održi na nogama.
  • Čini mi se da stara engleska poslovica kaže da ponos uvek dolazi pre pada – rekao je. – Vi ste veoma ponosni, zar ne? Toliko ponosni da ni sami sebi nećete da priznate da ste u gadnoj neprilici.
  • Ali, kako vi to znate? – zapita Teri, ljuti to se oslobađajući njegove ruke. U polumraku lice ovog čoveka izgledalo joj je sablasno. – Ko ste vi? Đavo?
  • Pa, možda za vas u ovom trenutku to i jesam. Zovem se Demijen Nikerios. Verujem da vam je to ime poznalo. Došao sam u London da se sretnem s vama. Nikako mi to do sada nije polazilo za rukom, a trebalo bi o nekim stvarima da razgovaramo.
  • Nemamo mi o čemu da razgovaramo, gospodine Nikeriose – prekinula ga je Teri. – Potrudiću se da vam vratim
  • novac koji vam je moj otac ostao dužan. Ne treba da se brinete zbog toga. Đavo će dobiti svoje. Laku noć.
  • Još jednom mu je okrenula leđa i požurila niz ulicu. Nije daleko odmakla kada je primetila da je u stopu pratio.
  • Imate li nameru da pešačite do kuće?
  • Naravno da neću. Otići ću podzemnom železnicom do slanice Vaterlo, a odande vozom do Ričmonda – hladno je odgovorila.
  • Da li je to bezopasno za vas u ovo doba noći i ovako obučeni da idete sami?
  • Sta hoćete time da kažete? – Naglo se okrenula prema njemu, pritežući ogrtač oko sebe i lako drhteći. Bilo je tako hladno kao da će padati sneg iako je već bio mesec mart.
  • U toj haljini, sami usred noći na ulici delujete veoma provokativno. Mogli biste doživeti neki neprijatan susret.
  • Slušajte, gospodine Nikeriose – rekla je nestrpljivo -godinama se vraćam kući podzemnom železnicom i dosta kasno noću. Nikada do sada nije mi se dogodilo ništa neprijatno.
  • Postoji uvek „prvi put” – bio je uporan. – Kola su mi parkirana u blizini. Već sam vam rekao da će mi predstavljati zadovoljstvo da vas povezem do kuće. Uz put možemo razgovarati. Biće vam toplije u kolima i bićete na sigurnom mestu.
  • Sa Demijenom Nikeriosom? – ironično je rekla Teri. -Sumnjam u to. Ne bi se moglo reći da uživate dobar glas kada su žene u pitanju.
Ostatak sadržaja samo za članove.
Uloguj se Pridruži se
Ocjena čitalaca
[Ukupno: 1 Average: 4]