Cijeli život su me roditelji nazivali “lijenim”. Nije bilo važno što sam radio noćne smjene, uzimao duple poslove i jedva se izborio za samostalnost. U međuvremenu, moj brat je bio “zlatno dijete”. Sve što bi on uradio, slavilo se. Ako bi on posrnuo, govorili su: “Umoran je od učenja.” Ako bih ja pogriješio, bilo je: “Eto ga opet, nemaran.”
Učinio sam nešto za što sam mislio da će ih napokon učiniti ponosnima.
Prošle godine, nakon godina štednje i iscrpljujućeg rada, kupio sam svoju prvu kuću. Bio je to najponosniji trenutak mog života. Rekao sam roditeljima, nadajući se da ću, barem jednom, čuti riječi ponosa. Umjesto toga, nasmijali su se. Otac se podrugljivo nasmiješio i rekao: “Da vidimo koliko će ti trebati da ovo upropastiš.” Brat se nasmijao zajedno s njim. Bolelo je, ali sam sebi rekao da njihovo mišljenje više nije važno.
Onda su me odjednom trebali.
Mjesecima su ignorisali moj uspjeh, i već sam bio izgubio svaku nadu da će mi ikada čestitati, ali prošle sedmice otac je izgubio posao. Roditelji su me nazvali u suzama, rekli da nemaju gdje da odu. Zatim su pitali mogu li se useliti kod mene — u kuću koju su nekada ismijavali.
Ali ja ih više nisam želio u svom životu.
Samo nekoliko dana prije toga, otkrio sam nešto što me potpuno slomilo. Čuo sam ih kako pričaju s rodbinom, opet se hvaleći mojim bratom. Ali kad je razgovor prešao na mene, zaledio sam se. Rekli su da ja zapravo nisam kupio svoju kuću. Tvrdili su da mi je brat pomogao s pologom, jer “nema šanse da je on to sam uspio.”
Ne samo da su umanjili moj uspjeh, nego su ga predali “zlatnom djetetu”. Za moju porodicu, ja sam i dalje bio onaj lijeni, čak i nakon svega.
Kad su me pitali da se usele, rekao sam ne. Ne samo zbog njihovog ismijavanja. Ne samo zbog favoriziranja. Nego zato što su izbrisali moj trud i pripisali ga nekome drugom, dok sam se ja lomio da sve to postignem.
Jesam li postupio ispravno? Podijeljen sam. S jedne strane, nemaju gdje da odu. S druge strane, mislim da bi trebali zamoliti mog brata da im pomogne da iznajme stan. Na kraju krajeva, on je, navodno, imao dovoljno novca za “moj polog”, zar ne?
Pozdrav,
Marc
izvor: brightside.me
The post Moji roditelji su mi govorili da sam previše lijen da bih ikada imao vlastitu kuću — a sada žele živjeti u mojoj. appeared first on Zdravlje priroda.