Moja sestra ima tu naviku da jednostavno ostavlja svoju djecu kod mene kad god joj to odgovara. Ja nemam djecu, pa u njenom umu to znači da sam “uvijek slobodna”. Nije to samo čuvanje — ponekad im perem veš, hranim ih, pomažem s domaćim zadacima. U suštini, kao da sam im druga mama, a da to nikad nisam željela biti.
Uglavnom, planirala je odmor sa svojim prijateljicama i jednostavno mi kaže: “Ti ćeš ih čuvati sedmicu dana, zar ne? Nemaš djecu, pa si uvijek slobodna.” Nije to ni pitala, samo pretpostavila.
Rekla sam joj ne. Objasnila sam da već imam svoje planove i da je cijela sedmica previše. Nije se raspravljala, nije se naljutila — samo se nasmiješila onako podrugljivo, kao da zna nešto što ja ne znam, i otišla.
Sljedećeg dana bila sam šokirana kad sam saznala da je rekla našoj mami kako sam odbila pomoći. I naravno, mama se pojavila poslije ručka i počela me napadati. Očito joj je sestra ispričala da sam “odbila pomoći”.
Mama je vikala da sam sebična, da sam jedina osoba na koju se moja sestra može osloniti i da se moram odmah ispričati i osloboditi raspored da “učinim pravu stvar”. Čak me nazvala bezosjećajnom.
Sad samo sjedim i razmišljam. Kako sam ja sebična zato što ne želim provesti cijelu sedmicu brinući se o djeci koja nisu moja Mama se ponaša kao da sam neki zlikovac zato što neću sve ostaviti zbog sestrinog odmora.
Ne mislim da je to fer, ali sad počinjem sumnjati u sebe jer me obje pokušavaju uvjeriti da sam ja loša. Dakle… jesam li pogriješila što sam konačno odlučila reći dosta
Hvala unaprijed,
Barbara
The post Moja sestra očekuje da čuvam njenu djecu zato što sam sama i nemam djece appeared first on Zdravlje priroda.