Moj brat je nestao prije 15 godina.
Roditelji su prestali pričati o njemu — kao da nikad nije postojao.
Ja sam ga se jedva sjećala, imala sam samo 6 godina.
Jedne noći sam radila u noćnoj smjeni u restoranu.
Ušao je muškarac, pogledao me i rekao tiho:
Tad sam shvatila.
Zaledila sam se. Pogled mu je bio poznat, ali nisam mogla vjerovati.
Izvadio je stari lančić i rekao: “Dao sam ti ga kad si bila mala.”
Tad sam znala — to je bio on. Moj brat.
Suze su same krenule.
Rekao je da je pobjegao jer više nije mogao podnijeti našeg oca.
Cijelo to vrijeme živio je u drugom gradu i pratio nas izdaleka.
Te noći smo sjedili do jutra.
Poslije 15 godina, porodica je ponovo bila zajedno. 
ZDRAVLJEPRIRODA.NET
