Mislili su da su zaljubljene jedna u drugu, a one su bile samo lude: Da bi ostale zajedno, uradile su nešto užasno

Podeli objavu

Zločin koji je šokirao Novozeland: Ubistvo Honore Riper, u junu 1954. godine, ostaće jedno od najuznemirujućih događaja u novozelandskoj istoriji. Dve tinejdžerke, Paulina Parker i Džulijet Hulme, izgledale su kao obične devojke, ali su počinile zločin koji će zauvek biti zapamćen. Skandalozno suđenje koje je usledilo izazvalo je veliku pažnju i postalo inspiracija za film Nebeska stvorenja (1994), u režiji Pitera Džeksona.

Početak mračnog prijateljstva

Na prvi pogled, Paulina Parker i Džulijet Hulme bile su potpuno različite. Paulina je potekla iz skromne porodice. Njen otac je radio u ribljoj prodavnici, a majka je imala pansion. S druge strane, Džulijet je odrasla u Engleskoj, kao ćerka poznatog fizičara, dr. Henrija Rejnsforda Halma, koji je imao značajnu ulogu u razvoju britanske hidrogenske bombe. Iako su im poreklo i životne okolnosti bile vrlo različite, devojke su se ubrzo zbližile kada je porodica Hulme preselila na Novi Zeland.

Obe devojke su se suočavale sa ozbiljnim zdravstvenim problemima (Parker sa osteomijelitisom, a Hulme sa tuberkulozom), što ih je još više povezalo. Zajedno su provodile mnogo vremena, što je dovelo do stvaranja zajedničkog sveta mašte, pod nazivom „Četvrti svet“. Tu su razvile religiju u kojoj su obožavale poznate ličnosti poput Maria Lanze. Prema pisanju Nju Zeland Vuman’s Vikli, njihova fantazija je postajala sve intenzivnija, dok su se udaljavale od stvarnosti.

Međutim, njihovo prijateljstvo je brzo postalo opsesivno. Devojke su razvile duboku emocionalnu vezu, što je izazvalo zabrinutost među njihovim porodicama, koje su sumnjale da su možda u lezbejskoj vezi. Na Novom Zelandu toga vremena, homoseksualnost se smatrala mentalnom bolešću, pa je ta spekulacija bila posebno uznemirujuća.

Planiranje ubistva

Kada su saznale da će Džulijet Hulme biti poslata u Južnu Afriku, devojke su došle na ideju da je jedini način da ostanu zajedno – ubiti Paulinininu majku, Honor Riper. Prema Nju Zeland Herald, Paulina je u svom dnevniku zapisala: „Zašto majka nije mogla da umre? Pa, hiljade ljudi umiru svakog dana, zašto ne bi i ona“

  1. jun 1954. godine, Paulina i Džulijet su pozvale Honoru na šetnju. Prošle su kroz Viktorija park, gde su zajedno uživale u čaju. Zatim su je dovele do šala koji su ostavile na stazi. Kada je Honora sagnula glavu da ga podigne, devojke su je napale ciglom umotanom u čarapu. Udarcima su je savladale, a na kraju su je udarale više od 20 puta.

Pošto su bile sigurne da je mrtva, devojke su pobegle, vratile se do kioska i počele vrištati u pomoć. Prekrivene krvlju, ispričale su vlasnicima kioska da je Honora pala i udarila se u glavu. Međutim, uskoro je postalo jasno da se dogodilo nešto mnogo brutalnije.

Suđenje

Kada su devojke uhapšene, Novozelanđani su bili šokirani. Ubistvo je bilo neverovatno brutalno, a suđenje je izazvalo ogromnu pažnju. Tužilaštvo je koristilo Paulinin dnevnik kao ključni dokaz, u kojem je detaljno opisano kako su devojke planirale ubistvo. „Osećam se uzbuđeno, kao da planiram zabavu iznenađenja“, pisala je Paulina nekoliko dana pre zločina.

Takođe, tokom suđenja, bilo je spekulacija da su Parker i Hulme bile u lezbejskoj vezi, što je dodatno doprinosilo senzacionalizmu. Na suđenju je, međutim, bilo važno pitanje: Da li su devojke bile mentalno sposobne da odgovaraju za svoja dela Odbrana je tvrdila da su delovale zbog iluzornog poremećaja, što je trebalo da pokaže da nisu bile u potpunosti pri sebi.

Uprkos tome, 28. avgusta 1954. godine, obema devojkama je izrečena presuda: bile su krivе za ubistvo i osuđene na “pritvor po volji Njenog Veličanstva”. To je bila kazna koja je podrazumevala da su mladi počinioci zadržani u pritvoru na neodređeno vreme, dok je sudija imao pravo da odluči o njihovom oslobađanju. Svaka od njih je provela pet godina u zatvoru.

Nakon zatvora

Nakon što su Parker i Hulme završile svoje kazne, njihove životne priče su se različito razvijale. Paulina Parker, koja je promenila ime u Hilari Nejtan, živela je povučeno u Velikoj Britaniji. Postala je pobožna katolkinja i radila sa decom, podučavajući ih jahanju. U intervjuima je izjavila da duboko kaje zbog ubistva svoje majke.

Džulijet Hulme, koja je promenila ime u En Peri, ostvarila je uspešnu karijeru kao pisac misterija, a najpoznatije delo je njena serija o ubistvima. Film Nebeska stvorenja, koji je detaljno prikazivao događaje vezane za ubistvo, ponovno je otvorio temu tih zločina. Iako je Peri kasnije izjavila da je to bila samo epizoda iz njenog života, pitanje o “mračnoj strani mašte” i bliskim prijateljstvima koja mogu dovesti do nasilja ostalo je i dalje otvoreno.

Zaključak

Zločin koji su počinile Paulina Parker i Džulijet Hulme u junu 1954. godine ostaje jedan od najtragičnijih i najuznemirujućih u novozelandskoj istoriji. Iako su devojke bile mlade, njihovo ponašanje je postavilo ključna pitanja o granici između mašte i stvarnosti, kao i o tome kako se uopšte razvija opsesivno prijateljstvo. Zločin je šokirao javnost, a suđenje je postalo još jedan način da se razjasni mračna dinamika između dvije devojke koje su, u svom detinjstvu, stvorile svet u kojem su bile nespretni bogovi – ali i počinioci jednog od najstrašnijih ubistava u novozelandskoj istoriji.

Slične objave

Odbijam da i dalje finansiram svoju odraslu kćerku — ja sam majka, a ne krava muzara.

Ja sam doktorica i samohrana majka. Imam samo jednu kćerku koju sam oduvijek razmazila i davala joj sve otkad sam se razvela. Sada je već odrasla žena i treba pronaći stabilan posao i voditi svoj život. Ali, ona i dalje traži novac i uvijek ga troši na beskorisne, luksuzne stvari.Za rođendan je izričito tražila sportski […]

Sama sam odgajala svoje blizance, ali kada su napunili šesnaest godina, rekli su da ne žele da razgovaraju sa mnom.

Sama sam odgajala svoje blizance, ali kada su napunili šesnaest godina, vratili su se s univerzitetskog programa i rekli da ne žele imati nikakav kontakt sa mnom. Kad sam imala sedamnaest godina i saznala da sam trudna, prvo što sam osjetila nije bio strah.Bio je to stid.Ne zbog djece — već tada sam ih voljela, […]

Kada se sudbina zaustavi na trotoaru: Priča o milijarderu, beskućnici i blizancima koji su promijenili sve

Ljudi žive šarolike i nepredvidljive živote, te nije ni čudo što nekad i filmovi nastaju po istinitim pričama. Danas vam donosimo upravo jednu takvu nesvakidašnju priču.  Priče koje mijenjaju život ponekad proizlaze iz najneobičnijih situacija: zaustavljenog automobila, pogleda kroz prozor ili slučajnog susreta koji mijenja sudbinu drugih. To je bio trenutak koji je doživio Ethan […]

Iz senke do svetlosti: Marinina priča o izdaji, istini i novom početku

Pojedinci mogu da se susretnu s kojekakvim stvarima u svojim životima i to je često izvor priča koje se prepričavaju godinama i čak i vijekovima. Danas vam donosimo jednu jako inspirativnu priču. Obiteljske priče često su ispunjene složenim, neriješenim sukobima, ali nesretan događaj može samo otkriti napetost koja se nakupila tijekom godina. Središte ovog otkrića […]

Komšija mu je iz zavisti posekao ceo voćnjak tokom noći: Ujutru je na svom pragu zatekao gajbu punu voća i poruku koja ga je...

Komšija je na našem prostoru svetinja, a istovremeno se zna desiti da komšije upravo budu oni najgori dušmani jedan drugom koji žele da napakoste protivniku na razne načine. U malom zaseoku, među poljskim planinama i drevnim putem, živio je Dragan, čovjek poznat po tome što je imao najljepše plumerije u regiji. Njegov voćnjak, smješten na […]

Poslednji poziv

Dok sam čekala voz na stanici, prišao mi je muškarac srednjih godina, umoran, u odelu koje je izgledalo zgužvano i istrošeno. Tiho je rekao: „Izvinite… Mogu li da pozajmim vaš telefon? Moram da pozovem ženu. Moj je upravo prestao da radi.“ Zastala sam. Danas ljudi retko daju telefon strancima, pogotovo na prometnom mestu. Ali u […]
- Advertisement -