– Ja sam Adam Heins. Gospodin Ferčaild me očekuje.
Ona ga je oštro pogledala kada je progovorila i njen glas je istovremeno izražavao i sumnju i radoznalost.
– On vas očekuje!
Zatim je slegnula ramenima i pozvala ga unutra. Hodnik je na prvi pogled izgledao beskrajan.
Na zidovima sa obje strane su visjele slike poznatih umjetnika kao što su Van Gog, Renoar, Mone.
Kada su stigli do kraja hodnika djevojka je prekrstila ruke i radoznalo ga pogledala.
– Kažite gospodinu Ferčaildu da sam ovdje.
– A ko ste vi? – upitala je mirno.
– Adam Heins – ponovio je.
On je bio čovjek koji je navikao na poslugu i od koje je očekivao poslušnost.
– A da! Već ste rekli!
Kako je moguće da su njene oči u isto vrijeme i maglovite i jasne, pitao se.
– Mlada damo, gospodin Ferčaild me očekuje. Samo mu kažite da sam ovdje. Da li možete to da uradite?
– Mogu – rekla je i veselo se osmjehnula.
Njen osmijeh ga je potpuno zbunio. Prvi put je primijetio da ima veoma lijepo oblikovane usne. Dok je gledao za njom kako odlazi prema stepeništu, osjetio je da ga je njen osmijeh potpuno osvojio.
