Brakovi među ljudima različite vjere odavno nisu rijetkost. Tako se i Ruskinja Marija Guljajeva, koja se prije 15 godina udala za Afrikanca, nije nimalo uplašila budućih teškoća, te je za svojim izabranikom odletjela u daleku i nepoznatu Zambiju.
Nakon što je diplomirala na univerzitetu, Marija Guljajeva je radila kao ekonomista u banci u Rostovu na Donu i nikada nije ni razmišljala o udaji za stranca. Ni te 2009. nije imala namjeru da se uda, jer je tek počela da gradi svoju karijeru, sanjajući o postizanju profesionalnog uspjeha i trudeći se da ne daje prioritet ljubavnim vezama.
Habazoka je došao u Rostov na Donu iz daleke Zambije 1999. godine, već naredne se upisao se na program finansija i kredita, specijalizujući se za bankarstvo. Završio je postdiplomske studije, odbranio doktorsku disertaciju i postao poznat širom Rusije.Međutim, ne po ekonomiji ili bankarstvu, već kao komičar.
Naravno, njegove prve godine u Rusiji nisu bile lake. Mladi Afrikanac nije bio navikao na jaku hladnoću i stalno se smrzavao, a jakna koju je kupio na pijaci djelovala je potpuno beskorisno na tako niskim temperaturama. Više od svega, želio je da sjedne u avion i vrati se kući za nekoliko sati. Zatim je naučio ruski, sprijateljio se sa momcima iz KVN-a i postao član Komedi kluba. U početku je jednostavno prihvatio ponudu svojih novih prijatelja da se oproba na sceni, jer im je bio potreban neko tamnoput za skeč.
Prigrlio je ruski humor, počeo je da smišlja sopstvene šale, putovao je u Moskvu na snimanja, pa čak nije želio ni da ode u domovinu, toliko je uživao u tome. U Komedi klubu su ga zvali “crno zlato”, jer je svaki nastup izazivao buru smijeha, a publika je Lubindine duhovite replike pozdravljala gromoglasnim aplauzom. Jedino što ga je malo opterećivalo bila je činjenica da je još uvijek bio samac. Kratke avanture nisu bile za njega; Lubinda je želio da pronađe ženu za ozbiljnu vezu, a izgled njegove buduće partnerke mu je takođe bio važan.
Jednog dana, ispričao je prijateljici o tome i zamolio je da mu pomogne da upozna nekoga u koga bi se mogao zaljubiti, nekoga “sa kim se ne bi stidio da izlazi”. Njegova prijateljica se sjetila Marije, svoje drugarice iz razreda, i dala je Lubindi link do njene stranice na društvenim mrežama. Ali Mariju tamnoputi momak koji joj je slao poruke uopšte nije shvatao ozbiljno, jer kad god bi je pozvao da izađu, ona je uvijek prihvatala i nikada se nije pojavila. Ali krajem 2009. godine, zvijezde su se konačno poklopile. Posle korporativne zabave uoči 2009. godine, Marija Guljajeva je bila dobro raspoložena i blago pripita, što je vjerovatno razlog zašto je otišla da se nađe sa Lubindom, koji se trudio da je osvoji skoro godinu dana.
Prvi sastanak je doveo do drugog, pa do trećeg… U početku je Marija bila sigurna da je malo vjerovatno da će se među njima razviti nešto ozbiljno, ali Lubinda nije žurio. U početku su bili samo prijatelji, ali mladić je bio pažljiv i brižan; nikada nije zaboravljao važne datume u Marijinom životu, a za rođendan joj je poklonio tako ogroman buket ruža da ga jedva podigla.
Početak prelepe ljubavne priče
Vremenom je prijateljstvo ustupilo mjesto romansi i Marija više nije mogla da zamisli život bez Lubinde. Kada je odlučio da se vrati u domovinu, ona je, naravno, imala sumnje. Dok ga je ispraćala, rastuživala ju je mogućnost da bi ovo mogao biti njihov posljednji susret. Ali njihova ljubavna priča je tek počela.
Lubindi Habazoke je 2010. godine ponuđen dobar posao u Zambiji, i nakon 12 godina u Rusiji, vratio se u domovinu. Ali je znao sigurno: Marija je njegova sudbina, pa je kada je odlazio obećao da će sve pripremiti za dolazak djevojke koju voli. Marijini roditelji su se tajno nadali da će udaljenost natjerati njihovu kćerku da odustane od te veze i ostane kod kuće, ali prava ljubav ne poznaje granice. Čim se Lubinda smjestio, odmah je pozvao Mariju. I ona je odletjela da pronađe svoju sreću.
Ubrzo nakon dolaska, Lubinda ju je zaprosio kod Viktorijinih vodopada, a zatim se par vjenčao u gradskoj kući. Bio je to gotovo običan događaj, mada su ga malo kasnije proslavili sa velikim krugom prijatelja i porodice. Ali oboje smatraju da je pravo vjenčanje ono koje su proslavili u Rostovu na Donu, u Rusiji, sa svim potrebnim tradicijama i ukrasima. Nakon toga, vratili su se u Zambiju.
Marija Habazoka priznaje da su joj prve godine u novoj zemlji bile veoma teške: nije govorila jezik, nije razumela lokalne običaje i bila je potpuno sama. Naravno, Lubinda je bio tu i podržavao je suprugu u svemu, ali on je gradio svoju karijeru i vrijedno radio. Predavao je na lokalnom univerzitetu i pisao akademske knjige, dok se Marija naseljavala u svojoj novoj domovini. Marljivo je učila engleski jezik, istraživala lokalne prodavnice i pomagala mužu.
Ali više puta žudjela je da odustane, ukrca se u avion i vrati se u svoj rodni Rostov na Donu. Ali to bi bila izdaja njene ljubavi. U decembru 2012. godine, rodila se njihova kćerka Kira, što je dodatno pojačalo Marijine brige. Pet godina kasnije, par je dobio sina Kevina. Uzgred, i sin i ćerka su rođeni u Rusiji. Marija se više puta trudila da se vrati na posao, ali Lubinda se tome odlučno protivio, tvrdeći da neće imati vremena da se brine o djeci i domu.
I sam je imao prilično uspješnu karijeru, postavši direktor Postdiplomske škole za biznis Univerziteta u Zambiji, predsjednik Zambijskog ekonomskog udruženja i ekonomski savjetnik i konsultant Vlade Republike Zambije i nekoliko međunarodnih organizacija. Takođe vodi sopstveni televizijski program i bavi se izgradnjom međunarodnih odnosa. Rijetko se odmara, često leti na poslovna putovanja, a svi kućni poslovi, uključujući i izgradnju kuće, pali su na Marijina pleća.
Život izgrađen sopstvenim rukama
Nije joj bilo lako, ali je tačno znala zašto to radi. Gradila je svoju budućnost i željela je da ona bude uspješna i ispunjena, kako bi njena djeca mogla da rastu i razvijaju se u pozitivnom okruženju, a njen muž da mirno radi. Uživa da dijeli vijesti o svojoj djeci i njihove fotografije. Njena djeca je oduševljavaju svojim uspjesima u plivanju: Kira je osvojila nekoliko zambijskih prvenstava u svojoj starosnoj kategoriji, a Kevin takođe napreduje u sportu.
Vremenom je zavoljela svoju novu domovinu i sada je ne smatra drugim domom, već ravnopravnom svom prvom. Podjednako voli i Rusiju i Zambiju i vjeruje da mnogi Rusi i dalje žive u zatočeništvu stereotipa o Africi. Marija vodi blog gdje govori o “svojoj” Zambiji, onako kako je ona vidi. To nije zaostala, siromašna zemlja, iako ima mnogo problema. Ali ako volite nekoga, razumjete teškoće.
Naravno, porodica Marije i Lubinde nije baš projsečna, jer glava domaćinstva zauzima visok položaj. Žive veoma udobno u prelijepoj kući i mogu sebi da priušte kućne sluge i mnoge druge stvari koje obični ljudi ne mogu da priušte. Ali sve su to izgradili svojim rukama, napornim radom. Uzgred, u Zambiji je uobičajeno da se dobije pomoć: ako neko ne može da priušti osoblje, rođaci mu pomažu u zamjenu za usluge, kao što su smeštaj ili školarina.
Par posjeduje farmu gdje uzgajaju voće i povrće i drže malo stoke. Rijetko sami obrađuju zemlju, posjećujući svoju farmu više kao vikendicu. Dvije porodice žive i rade na farmi puno radno vreme, a postoje i povremeni radnici. Marija Habazoka ne govori mnogo o poslu na svom blogu i generalno izbjegava da razgovara o bilo čemu što bi moglo da naškodi njenom mužu ili da ga predstavi u lošem svjetlu.
Ali ona uvijek kaže da je Lubinda najbolji muž i otac na svijetu. Uprkos svom zauzetom rasporedu, on uvijek pronalazi načine da obraduje svoju ženu i djecu, priređujući im mala iznenađenja. Tokom pandemije, Marija je došla na ideju da pokrene sopstveni posao. I čim se ukazala prilika, otvorila je finansijsku kompaniju i zapošljava nekoliko ljudi.
Ona ne žali što se udala za tamnoputog momka iz Zambije prije 15 godina, iako tada nije imala pojma da će on izgraditi briljantnu karijeru i da će njen život zauvijek biti povezan sa Zambijom. Sada ima sve o čemu je ikada mogla sanjati: divnu porodicu, srećan dom i voljenog muža koji je čuva i podržava u svemu.