Lorna je vozila svoj automobil grbavom i prašnjavom cestom što je vodila u naseljeno središte, i ne opažajući kako vjetar pokreće listove na stablima. Nije mogla prestati misliti na Cliffa Burneta, kajući se već po stoti put što nije studirala kao što joj je savjetovala sestra. Tek sad je shvaćala da je Mabel imala pravo govoreći kako lijepa plavuša mora dokazati ljudima, a iznad svega muškarcima, da ima i mozak i da zaslužuje povjerenje. Da ima diplomu, nitko ne bi dovodio njenu sposobnost u pitanje. Uzdahne neutješno. Odrekla se studiranja samo zato jer je slijedila svoj san o udaji za Andrevva i o tome da ima djecu. Nije željela drugo nego svoj život posvetiti muškarcu kojeg voli i djeci koju će imati s njim. Ponovo uzdahne duboko.
Zaista je bila prava naivka! Njegova je nevjera u jednom trenutku srušila sve njene sne i ona je pobjegla, ne znajući što joj priprema budućnost. No u jedno je bila uvjerena. Više neće graditi svoje snove na temelju osjećaja druge osobe. Nikad više! Rad kod braće Burnet omogućit joj da se izdržava i uštedi malo novca. U međuvremenu će odlučiti što će biti od njena života. Ili će barem početi tražiti neko drugo radno mjesto. No strahovala je da će se Cliff Burnet ubrzo pokajati što ju je primio.
Štoviše, bila je posve uvjerena u to.
Dva sata nakon toga Lorna se vratila u kuću Burnetovih, autom punim prtljage. Držeći kovčeg u jednoj ruci, a kutiju u drugoj, pozvoni.
Vrata joj je otvorio Cliff.
– Uđite, Lorna – reče joj tonom u kojem se osjećalo više mirenje sa sudbinom nego iskreno zadovoljstvo što je ponovo vidi. No bar ju je primio pristojno, pomisli ona. On je pozove da pođe za njim kroz mramorno predvorje pa kroz bijelu kuhinju do vrata što su vjerojatno vodila do kućnog krila određenog za poslugu. No kad je on otvorio vrata, Lorna je ostala širom otvorenih usta.
– Oh, divota! – poviče oduševljeno, ugledavši prostranu sobu u koju bi mogao stati stančić u kojem je ona odrasla.
– Drago mi je da vam se sviđa.
Izvolite se smjestiti, a kad dovršite, dođite u moju radnu sobu da se dogovorimo za plaću. Širokim osmijehom Lorna potvrdno kimne, a Cliff se okrene da ode, ali se sudari s Gerryjem koji je stajao na pragu.
– Može li se znati zašto si joj dao ovu sobu? – upita Gerry s nevjericom.
On mu ne odgovori, ali mu da znak da pođe za njim i brzo zatvori vrata za sobom. Zastali su u kuhinji da porazgovaraju, a Lorna je mogla Čuti njihove glasove.
– Nismo li se tako složili? – usprotivi se Cliff.
– Da, ali zaboravio si da moram otputovati. Ove noći želim spavati, znači da će tebi biti potrebna pomoć oko djece.
– Nastojat ću se snaći sam.
– Znam da ćeš pokušati, ali znam i to da nije lako biti sam s djecom. Bit će bolje da Lorna bude u sobi do dječje.
