Ljubav iz susjedstva

Podeli objavu

Pravo je čudo što Rafeti već nije tražio da mu se dug vrati. Mora da bude hrabra i da se suoči s njim. Pogledala je na sat. Bilo je već deset sati. Rafeti je sigurno još uvijek budan, zaključila je. Pronašla je njegov broj telefona i pozvala ga. Ruke su joj se znojile dok je čekala da se on javi. Do vraga! Ako bude bila ovako uspaničena, neće moći ni jednu riječ da izgovori. Mora da se pribere, govorila je sebi.
„Ranč Rafeti“, čula je glas kućepaziteljice.
U tom trenutku Sintija nije znala da li je osjetila razočaranje ili olakšanje. Hladnim glasom je upitala da li može da razgovara sa gospodinom Rafetijem.
„Nažalost, on nije kod kuće. Da li biste ostavili poruku?“
„Molim vas, kažite mu da ga je tražila Sintija Kabot. Da li očekujete da će se uskoro vratiti?“
„Ne“, odgovorila je kućepaziteljica poslije izvjesnog oklijevanja. „Mislim da će doći veoma kasno, ali ću mu ujutro reći da ste telefonirali.“
„Hvala vam.“
Trebalo je da zna da nije kod kuće. On je bio poznat ili bolje rečeno bio je na lošem glasu po tome što je imao bezbroj djevojaka. Situacija se sigurno nije promijenila za ovih deset godina. Jedan njegov pogled je bio dovoljan da ženska srca brže zakucaju. Njegov pogled je počivao na mnogim ženskim licima, ali Sintija nije bila jedna od njih. Između njih je vladalo neprijateljstvo od njihovog prvog susreta, prije deset godina, ali je njen otac nekako uspijevao da između njih uspostavi službeni odnos. Međutim, on je sada bio mrtav, i Sintija je očekivala najgore.
Shvatila je da te večeri nije mogla ništa više da uradi u vezi sa dugom, pa je izašla iz očeve radne sobe, istuširala se i legla u krevet. Iako je bila veoma umorna, ipak nije mogla da zaspi. Neprestano je mislila na predstojeći razgovor sa Rafetijem. Bila je svjesna ubrzanog rada svog srce. Uvijek se tako osjećala kada je morala da se suoči licem u lice sa Rafetijem. Da bar nije tako visok, pomislila je iznenada. Bio je visok gotovo dva metra i sama njegova krupna pojava je ulijevala neko strahopoštovanje. Kad god je bila u njegovoj blizini, Sintija se osjećala nesigurno i bezvrijedno. Nijedan muškarac nije izazvao takve emocije u njoj, nijedan muškarac nije mogao da je tako naljuti ili uzbudi na neki čudan senzualan način. Rafeti je izazivao takva osjećanja u njoj od trenutka kada su se sreli, i to se nije promijenilo tokom ovih deset godina.


Pridruži se i čitaj ostatak sadržaja
ULOGIRAJ SE
PRIDRUŽI SE

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -
Prethodna objava
Sljedeća objava