Jedinstvena ponuda dečjeg lekara

Podeli objavu

– Dobro došla natrag – Lin pozdravi Katrinu uz širok osmeh. – Pa, kako je bilo u Italiji?
– Čarobno. Italija je krajem septembra prosto savršena. To je moje najnovije omiljeno mesto na svetu – reče Katrina. – Pompeja je zapanjujuća. I Plava pećina. I… — I ona se nasmeja. – To nije ono što bi zaista htela da znaš, zar ne? Da, donela sam italijanske biskvite za naše odeljenje. Zaista fine. – Podignu kesu u visinu Lininih očiju i zanjiha je. – Unutra je puna velika metalna kutija.
– Dobra si ti devojka – reče joj Lin i potapša je po leđima. – A to je sve što smo svi mi ovde hteli da čujemo. Mada je meni lično milo što si se lepo provela na odmoru.
– Kako napreduje Sedi? – upita Katrina dok je s Lin išla prema kuhinji da ostavi kutiju s keksom i stavi na nju cedulju s natpisom: Poslužite se, voli vas Katrina.
– Fino. Mada su joj nedostajale tvoje priče pa je stalno pitala kad će da se vrati njena Dok-a-rina.
– Oh, mila moja. – Sedi je imala dve godine i probleme s kukom koji joj je namestio hirurg ortoped i bila je jedna od Katrininih miljenica jer se, mada joj sigurno nije bilo udobno s udlagama u kojima je ležala na krevetu, nijednom nije požalila i uvek se vedro osmehivala medicinskom osoblju. – Skoknuću da je vidim na minut pre nego što krenem u obilazak ode-ljenja. – Katrina uključi čajnik na kuhinjskom šporetu, a onda se pljesnu po čelu. – Zamalo da zaboravim. Novi savetnik.
– Počeo je da radi dan posle njenog odlaska na godišnji odmor, a ona je imala slobodan dan baš onda kad je on došao na razgovor zbog posla i obilaska odeljenja, pa nije imala prilike da ga vidi. – Kakav je?
***
Katrina potisnu te misli. Ris Morgan je njen novi kolega, a ona ne izlazi s kolegama. Ne posle veze s Pitom. Nije želela dvaput da načini istu grešku.
– Dobro jutro, Lin – reče on.
– Rise, ovo je Katrina Gregori, naša lekarka zadužena za odeljenje – predstavi ih Lin brzo. – Kat, ovo je Ris Morgan, naš novi savetnik.
– Zdravo, Rise. Milo mi je što sam vas upoznala – reče Katrina i pruži ruku.
Dok su se rukovali, zaprepastila se kad joj je telo, brzo poput munje, prožeo osećaj prisnosti. I to očigledno uzajamno i isto toliko
iznenađujuće i njemu samom, sudeći po načinu na koji je blago raširio kapke.


Pridruži se i čitaj ostatak sadržaja
ULOGIRAJ SE
PRIDRUŽI SE

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -
Prethodna objava
Sljedeća objava