-Nalazite se na privatnom posjedu – čula je hladan glas iza svojih ledja.
Angelina je zastala. Ugrizla se za usnu. Oklijevala je i nije se odmah okrenula prema tom glasu. Razmišljala je samo nekoliko djelića sekunde. Znala je da nije imala pravo tu biti, ali je bila. To se nije moglo promijeniti i ona nije mogla jednostavno nestati s tog mjesta, iako je to željela više od ičega. Polagano je ustala. Aparat je držala u jednoj ruci. Okrenula se. Oči su joj se raširile od iznenadjenja. Htjela je nešto reći, ali joj to nije polazilo za rukom. Pred njom je stajao muškarac koji je bio jednako lijep kao priroda koja ju je okruživala, kao dvorac koji je ponosno odolijevao vremenu. Jedva je uspjela zatvoriti usta. Znala je da izgleda poput idiota. Tko je on? Liam? Ako jest, onda je shvatila značenje bakinih čudnih pogleda i zagonetnog osmijeha.
-Oprostite – Angelina je skrušeno rekla. -Kriva sam. Zanijela sam se -priznala mu je.
-To nije nikakvo opravdanje – stranac je rekao.
-Nije, ali… – Angelina nije znala kako da nastavi svoju rečenicu. -Te slike… – pokazao je na njezin fotoaparat. -Želim da ih izbrišete – naredio joj je.
-I to odmah – njegov glas nije trpio nikakve prigovore.
Angelina je kimnula glavom. Gledao je dok ih je brisala. Bila je tako ljutita, ali to nije smjela pokazati. On je imao potpuno pravo. Slikala je ono što nije smjela, nalazila se na mjestu koje nije bilo njezino i za to nije imala nikakvog opravdanja. Ljutito je izbrisala onih nekoliko slika.
-Ne podnosim paparazze – napomenuo joj je.
-I ne volim ljude koji ruju po tudjim životima.
-Odlazite – grubo je rekao.
-Sa zadovoljstvom – Angelina je rekla hladno.
-Šteta što ovako lijep dvorac ima stanovnika poput vas –nije se mogla suzdržati.
Jednostavno tome nije mogla odoljeti. Hladne oči kojima ju je promatrao, izraz lica koji je bio lišen svih osjećaja, sve to ju je natjeralo da se naježi.
-Ovo je moje imanje – njegov glas postao je još hladniji, ako je to bilo moguće.
-Bez mog dopuštenja nitko nema pristup na njega – nastavio je istim tonom.
-Oprostite – Angelina je još jednom rekla.
-Slike sam izbrisala, s ovog mjesta odlazim, i to s neizricivim zadovoljstvom, ispričala sam se za svoje ponašanje, što još želite? Jeza me hvata od vašeg pogleda – koraknula je unatrag.
-Tako hladne oči još nikada nisam susrela. Nadam se da se nikada više nećemo sresti – Angleina je rekla.
– I ja – čula je kako stranac govori.
