Kako se ponašati sa ljudima koji nas vređaju i ne poštuju: Starac Pajsije ostavio je mudar savet koji rešava sve

Podeli objavu

U današnjem članku govorićemo o tome kako je izuzetno važno naučiti da štitite svoje granice kada se susrećete sa toksičnim ljudima, posebno ako ne možete potpuno da se ogradite od njih.

Često se maltretiranje i loši odnosi javljaju iz dosade ili nezadovoljstva onih koji ih izazivaju, a najčešće se to događa u školskim ili radnim sredinama. Mnogi se svakodnevno suočavaju sa konfliktima, a ključno je naučiti kako se ne povrediti i kako izbeći situacije u kojima biste mogli biti nepravedno okrivljeni.

  • Osobe koje maltretiraju druge često imaju sopstvene unutrašnje konflikte i osećanja krivice ili uvređenosti. To se manifestuje kroz njihovu sklonost da mešaju u tuđe odnose, zahtevaju od drugih ono što sami nisu u stanju da pruže, kao i da ometaju druge svojim postupcima i mislima. Oni često imaju lažni osećaj da im je nešto svima dužno, što vodi ka neprekidnim sukobima i neprijatnostima u njihovim međuljudskim odnosima. Takav stav ih često dovodi do toga da konstantno nailaze na probleme jer ne pokušavaju da razumeju situaciju ili da isprave svoje greške.

Na primer, u sitaciji kada osoba koja nije dobila poštovanje postane ljubomorna i počne da zahteva poštovanje od nekoga ko ju je odbacio, nije iznenađujuće što može naići na grubost ili čak agresiju kao odgovor. Pre nego što se uvredite zbog nečijeg lošeg ponašanja, važno je da se zapitate šta ste vi mogli učiniti da to izazove — ali ako nema opravdanja, vreme je da naučite kako da zaštitite svoje granice.

To može uključivati različite taktike: pariranje rečima, razvijanje veštine da jasno i lepo komunicirate, ukazivanje na svoju nepovredivost i, ukoliko je potrebno, izražavanje nezadovoljstva ako se vaša prava krše. Veoma je važno znati da ne treba dozvoliti da bilo ko slobodno prelazi preko vaših granica, jer to vodi do daljeg ponižavanja i lošeg tretmana.

Jedna od najvažnijih stvari u ovakvim situacijama jeste izbegavanje komunikacije sa osobama koje su ljute ili uvređene. Kada su emocije pojačane, čak i najbezazlenije reči mogu biti protumačene kao napad, što samo pogoršava odnose i stvara nove konflikte. Zbog toga je često bolje prekinuti razgovor na vreme, nego ga nastavljati u momentima kada su svi učesnici emotivno napeti.

  • Iako namerno ignorisanje može povrediti, postoji način da se razgovor prekine na pristojan i smiren način, bez dodatnih tenzija. Možete reći nešto poput: „Hajde da o ovome pričamo malo kasnije,“ ili „Mislim da je najbolje da se oboje sada malo ohladimo i razmislimo.“ Kada ove reči izgovorite ljubazno i tiho, one neće dodatno povrediti osobu koja je ljuta. Važno je razumeti da ljutnja može zamagliti sluh, pa čak i obične, dobre namere mogu biti shvaćene kao neprijateljski stav.

Ljudi skloni ljutnji mogu lako protumačiti svaku reč kao nepoštovanje ili uvredu, pa je zato najbolje izbeći razgovor sa njima dok se ne smire. Ovakav pristup pomaže da se izbegnu nepotrebni konflikti i štiti vaša emocionalna sigurnost.

Posebno je zanimljivo što je ovu mudrost potvrdio i Sveti Pajsije Atonski, poznati monah sa Svete Gore Aton, koji je govorio o tome kako se ophoditi prema onima koji vas vređaju. On je rekao da je, ako je neko ljut ili iritiran, bolje ne pokušavati da razgovarate sa njim, čak ni na ljubazan način. U tom trenutku, ta osoba je poput ranjenika kome i najmanji dodir može još više da pogorša bol. Njegove reči nas podsećaju koliko je važno poštovati emocionalno stanje drugih i koliko je ponekad korisnije sačekati pravi trenutak za razgovor, nego siliti komunikaciju kada je neprijatnost u vrhuncu.

Sve ovo ukazuje na to da je u kontaktima sa toksičnim ili neprijatnim ljudima ključ sačuvati sopstveni mir i jasno postaviti granice. Naučiti kada stati, kada se povući i kako izražavati svoje potrebe na smiren i promišljen način, omogućava vam da sačuvate svoje emocionalno zdravlje i izbegnete nepotrebne sukobe. U krajnjoj liniji, zaštita ličnih granica nije samo čin odbrane, već i znak poštovanja prema sebi, koji drugi ljudi moraju naučiti da prihvate.

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -