Kad je spasao sa ulice, mislila da će je usrećiti, a usledio horor: Ostavljenog sina našla na istom mestu posle 7 godina

Podeli objavu

Kris Smit je prošla kroz teške životne okolnosti od najranijeg uzrasta. Nije odrasla u toplom domu sa roditeljima, već je od malih nogu bila deo hraniteljskih porodica, u kojima nije mogla da pronađe ljubav i pažnju. Umesto toga, doživljavala je kontinuirano zlostavljanje, što je ostavilo duboke emocionalne rane. U tom periodu, Kris nije imala nikakvu podršku, pa je sa 14 godina donela drastičnu odluku da pobegne na ulice. Bez stana i stabilnosti, krenula je u život pun borbe, gde je prosila i spavala na mestima koja su bila dostupna. Na tom putu, naišla je i na nekoliko loših emotivnih veza, koje su dodatno pogoršale njenu situaciju.

Kada je imala 17 godina, njena sudbina je postala još teža jer je saznala da je trudna. Rodila je sina, Metjua, ali čak ni taj trenutni blagoslov nije mogao da ublaži sve njene nedaće. Nakon toga, uselila se kod čoveka koji je imao ozbiljan problem sa alkoholom. Unatoč stalnim sukobima, Kris je pokušavala da izdrži svoju malu porodicu i da pruži što bolji život svom detetu. Međutim, njen život se još jednom dramatično promenio kada je ponovno zatrudnela, ali je tragično izgubila kćerku. Umrla je samo nekoliko dana nakon rođenja, a sahrana se dogodila na Metjuov treći rođendan.

Za Kris, ova tragedija je bila neopisivo bolna: „Morala sam slaviti dan rođenja jednog deteta i žaliti za životom drugog. To me je slomilo.” Taj gubitak je izazvao duboku unutrašnju prekretnicu. Shvatila je da nije u stanju da pruži stabilan život svom sinu. Sa 21 godinom, donela je tešku odluku da ga da na usvajanje. Metju je tada imao samo 3,5 godine, a Kris je verovala da je to bio najbolji izbor za njegovu budućnost.

Posle ovog teškog perioda, Kris se odvojila od svog partnera, a narednih sedam godina bile su veoma nesigurne. Nije imala jasno postavljen cilj, često nije imala gde da živi i bila je u potpunoj očajnoj situaciji. Osećala je kao da se nalazi na dnu, ali onda, jednog dana, dogodio se ključan trenutak. Kris je ušla u restoran i skupila hrabrosti da zatraži posao. Vlasnik restorana je prepoznao potencijal u njoj i odlučio da joj pruži šansu. Ovaj trenutak je označio prekretnicu u njenom životu. Po prvi put, nakon mnogo godina, Kris je dobila priliku da postane samostalna. Počela je da radi, pronašla krov nad glavom, i polako počela da sređuje svoj život.

Nedugo zatim, upoznala je Džoa, muškarca koji je s njom postupao s poštovanjem. Za Kris, ovo je bilo potpuno novo iskustvo, jer je do tada imala samo loša iskustva u emotivnim vezama. Međutim, Džo je za nju predstavljao pravu ljubav. Njih dvoje su se venčali, a Kris je tokom tog vremena neprestano razmišljala o svom sinu. Džo ju je ohrabrio da se obrati socijalnim službama kako bi saznala šta je sa Metjuom.

Ono što je saznala nije bilo ono što je očekivala. Iako su prošle 7 godine od kada je donela odluku da ga da na usvajanje, njen sin nije imao nijednog usvojioca. Tokom svih tih godina, dok je Kris tugovala i gledala njegovu sliku, Metju je bio smešten u instituciju, gde je bio od kada ga je ona tamo ostavila.

Kris nije mogla da veruje kada je saznala da njen sin nije pronašao dom, ali to je takođe bila i šansa da ga ponovo zagrli. Pošla je do te institucije i doživela dirljiv susret sa svojim sinom. Socijalni radnici su bili izuzetno emotivni jer ovakvi slučajevi nisu česti, a oni koji se sretnu sa njima obično ne dožive slične susrete. Za Kris, ovaj trenutak je bio trenutak trijumfa, jer je ponovo bila sa svojim sinom i mogla mu pružiti ono što nije mogla ranije.

Za nju, to je bio trenutak spasenja. Napokon je mogla da obezbedi stabilan život svom detetu. Držala je svog sina u naručju, i nije mogla da veruje da ga nije zauvek izgubila.

Zaključak: Priča Kris Smit je priča o tragediji, borbi, gubicima, ali i o nadi i ljubavi. Niko ne može da predvidi koliko će život biti surov, ali Kris je dokazala da čak i iz najtežih okolnosti može da se izvuče i stvori bolji život. Bez obzira na sve teškoće kroz koje je prošla, ona je ponovo izgradila sebe i pružila svom sinu život dostojan ljubavi i sreće.

Slične objave

Priča o hrabrosti, ljubavi i nasleđu

U svakoj porodici postoji “onaj jak”. Ne zato što je najglasniji ili traži pažnju, već zato što nosi teret koji drugi ne žele da podnesu. U mojoj porodici, biti “jak” značilo je da sam često dobijala manje pohvala i podrške, a očekivalo se da dajem više — više rada, više brige, više osmeha. Dok je […]

Ljubav bez garancija i lekcija koju nisam 0čekivala

Od njegove pete godine odgajam svog pastorka, Oskara. Tada je bio tih dečak sa prevelikim rancem i premalo reči, tek nakon gubitka svoje majke. Nikada nisam pokušavala da je zamenim. Poštovala sam njeno sećanje — spremala njena omiljena jela na njen rođendan, ostavljala fotografije u Oskarovoj sobi i vodila računa da zna da je potpuno […]

Čim je moj muž čuo vijest,problijedio je,postao je jako nervozan…

U današnjem članku donosimo priču koja je duboko potresla svakodnevicu jednog para, otkrivajući koliko jedan tren može promijeniti tok života. Riječ je o emotivnom preokretu koji je unio nemir, nesigurnost i tiha pitanja u brak za koji se činilo da čvrsto stoji na nogama. Sve je počelo jednom naizgled običnom jutru. Njen suprug, čovjek poznat […]

Prerušio sam se u beskućnika, a prišao mi je onaj ko ima najmanje

Ljudi u zadnje vrijeme vole da rade kojekakve “društvene eksperimente” gdje se preruše u bespomoćnu i siromašnu osobu da snime reakcije drugih. Danas otkrivamo šta je doživio čovjek koji se obukao kao beskućnik. Tog jutra, obukao sam poderani kaput koji mi je prekrivao lice i sjeo na hladan pločnik kako bih naučio nešto što me […]

Da li je vreme za redefinisanje tradicije prezimena u braku?

Promena prezimena je jedno od nasleđa patrijarhalnog društva, koje gotovo uopšte i ne preispitujemo. Obično do momenta kada same treba da razmislimo o tome, jer se nalazimo pred stupanjem u brak. Ovaj običaj je duboko ukorenjen u tradiciji mnogih kultura, u kojima žena udajom prelazi u muževljevu kuću i porodicu. Nošenje njegovog prezimena je zvanična... Read more »

Starac mi je rekao nešto što nisam mogao zaboraviti

Naše društvo sve više demonizira starije ljude jer čim prestanu raditi, svi ih kritikuju da su samo teret, ali ne smijemo zaboraviti da su stari ljudi zapravo izvor znanja i mudrosti u našem društvu. Autobus je bio pun, putnici umorni, a svaki pojedinac imao je svoj svijet. Međutim, stariji čovjek koji je ušao u autobus […]
- Advertisement -