Josip i Jovanka Broz su čuveni par s ovih prostora zahvaljujući Titovom predsjedništvu u SFRJ i pažnji koju mu je to donijelo. Danas otkrivamo više o Titovom plavom vozu.
Razgovaramo o legendarnom “Plavom vlaku” Josipa Broza Tita, vlaku koji je postao simbol moći, bogatstva i političke važnosti u bivšoj Jugoslaviji. Ovaj proslavljeni vlak, koji se još uvijek održava kao muzejski eksponat, pokazuje vremena kada su vođe putovale u uvjetima koji su u to vrijeme bili gotovo nemogući za povjerovati. Ekstravagantni saloni, restorani, kuhinja duga 25 metara i posebno dizajniran stol s grbom maršala – sve su to aspekti moći maršala, ali i pokazuju njegovu strast za luksuznim i ugodnim životom.
- Milan Budimir, koordinator “Plavog vlaka”, osobno je poznavao mnoge zaposlenike koji su služili Titu u ovom vozilu. Dokumentirao je mnoge nepoznate priče o Titovom životu i životima zaposlenika. S toplinom i gostoprimstvom, Milan nam je otkrio informacije o planiranju, dnevnim ritualima u vlaku, kao i ključnoj ulozi Jovanke Broz, koja je nadgledala sve aspekte priprema za Tita, od odabira posteljine do poslužene hrane. Smatra se osobom koja je često sve kontrolirala, a tijekom tog razdoblja zaposlenici su je opisivali kao osobu s reputacijom “zločeste” osobe koja je provjeravala svaki aspekt bijelim rukavicama.
Tito je, s druge strane, bio poznat po tome što je izbjegavao javne dužnosti i uživao u jednostavnim stvarima. Milan nam je opisao kako je Tito često “nestajao” iz vlaka, odlazio bi u obližnje barove i pio rakiju s lokalnim stanovništvom, u potpunoj tajnosti i bez slavlja. Osim toga, Tito je često pravio pauzu od razgovora s kuharima, koji su morali oprati cijeli inventar nakon što bi gosti zaspali. Jedan od najzanimljivijih aspekata narativa o “Plavom vlaku” je kulturni značaj i vjerski vođe koji se pojavljuju.
Tito je ugostio preko 60 predsjednika, uključujući Leonida Brežnjeva, Jawaharlala Nehrua, Rezu Pahlavija i nekoliko drugih pojedinaca. Ovaj vlak bio je više od pukog prijevoznog sredstva; bio je i simbol diplomacije, mjesto susreta i potvrda moći Jugre na globalnoj sceni. Iako je “Plavi vlak” simbol moći, iza luksuznih kabina i vagona-restorana kriju se priče o postupanju sa zaposlenicima i intimnim trenucima koji su utjecali na svakodnevno ponašanje u vlaku. Tito je bio poznat po jednostavnom interesu za razgovore i izbjegavanju političke sfere.
Plavi vlak se i danas čuva kao muzejski eksponat, unatoč tome što je prešao više od 600.000 kilometara. Tito je obično putovao vlakom po Jugoslaviji, ali je stajao i na međunarodnim putovanjima, sve dok posljednji put nije prevezen vlakom iz Ljubljane nakon smrti. “Plavi vlak” nije samo prijevozno sredstvo, već i počast moći i luksuzu. Također testira nepromjenjivi utjecaj Josipa Broza Tita i sposobnost stvaranja dojma i svijeta u kojem se obični trenuci odlikuju luksuzom, gostoprimstvom i pažnjom prema detaljima.
Bonus tekst:
Afričke kulinarske tradicije su opsežne i složene, formirane su tijekom nekoliko stoljeća pod utjecajem različitih kultura, lokacija i klima. Jezgra afričke prehrane je širok izbor autohtonih namirnica koje prvenstveno potječu iz različitih klima i tradicija svake regije. U zapadnoj Africi klima je raznolika, od tropske do sušne, a većina sastojaka prehrane su žitarice poput prosa, sirka i kukuruza.
Ove žitarice se često koriste za stvaranje uobičajenih jela poput “bankua” i “fufua”. Fufu je uobičajena hrana, priprema se od pireanog i kuhanog korjenastog povrća poput jama ili manioke, dok je banku uobičajeni prilog, pravi se od kukuruza ili prosa. Ova dva obroka puna su hranjivih tvari i pružaju esencijalnu hranu za svakodnevne obveze. U zapadnoj Africi mahunarke poput kikirikija, graha i slanutka, kao i žitarice, imaju značajan utjecaj na prehranu.
Njihov visok sadržaj proteina i vlakana je značajan, pa su idealan dodatak redovitim obrocima. Mahunarke se obično nalaze u juhama ili varivima i dio su jela koja se konzumiraju uz “egusi”, juhu koja se pravi od dinja i obično se slaže s mesom ili ribom. Istočni dio Afrike, koji ima vlažniju klimu idealnu za uzgoj raznovrsnog voća i povrća, posjeduje bogat izbor svježih sastojaka u svojim kulinarskim tradicijama. Na primjer, u Keniji se tradicionalno jelo “ugali”, koje se pravi od kukuruza, slaže s raznovrsnim povrćem i mesom.
