Dr Miodrag Lazić preminuo je od zaraze korona virusom 14. aprila 2020. godine, ali uspomena i zasluge na njega ostat će vječni.O njegovom životu najviše znamo iz knjige Dnevnik ratnog kirurga koju je, kaže, počeo pisati kako bi se pokajao i odmorio dušu.Dnevnik jednog ratnog kirurga Dnevnik jednog ratnog kirurga je dokumentarni film nastao prema istoimenoj knjizi dr. Raddžića, koji je iz Srbije došao pomoći svom narodu tijekom rata u Bosni.Godine 1991. napustio je lagodan život liječnika i kirurga u Nišu, da bi se naredne četiri godine, često pod paljbom, lavovski borio za živote tisuća ranjenih muškaraca, žena i djece…
U tom ratu obitelji i borci živjeli su zajedno. Nije da su borci otišli na front ili dezertirali. Najstrašniji rat koji se dogodio bio je rat između Srba i Muslimana. Isto porijeklo, ista narav, velika ogorčenost i teške i krvave borbe. “U svoj dnevnik zapisao je imena likova, godine, mjesto i ono što se dogodilo, kako bi ljudi koji budu čitali ovu knjigu shvatili da su u tom ratu ginula djeca, ginuli su obični ljudi, a neki su teško živjeli Ljudi koji žive. Normalan život, seljaci, ljudi na selima itd.
- “Moj prvi motiv da pišem dnevnik o ratu bio je da se ispraznim, što se kasnije pretvorilo u drugi motiv, da napišem istinu o onome što se dogodilo, kao dokaz, kao sjećanje na to strašno vrijeme. Kad je stigao tamo, okupio je tim koji je smrtnost smanjio s osamdeset posto na četiri posto, jer su svi ranjeni u bolnici stigli u najboljem slučaju za pola sata. Prije toga pacijentima je trebalo oko četiri sata da dođu do bolnice.“Kad sam iz Niša putovao u sarajevski bazen, kao da sam ušao u Danteov krug pakla, ušao sam u mjesto koje nema veze s normalnim životom, sa svijetom – opisao je.
Pokušavao je na sve načine spasiti život malom plavookom SrajiSjetio se četrnaestogodišnje male Slađe, njenih plavih očiju koje su gledale u njega i njenog ogromnog trbuha. Pogođena je u zdjelicu i sigurno je imala više od četiri litre krvi u želucu.- Njen otac je stajao kraj kreveta, plakao, saginjao se i ljubio moje krvave drvene cipele kako bi spasio svoje dijete. Krv joj je šiknula iz trbuha i brzo sam pronašao presječenu arteriju. Hitno smo je prebacili na odjel intenzivne njege, ali Slaja se nije probudila. Moždana smrt – opisao je poznati liječnik.
Bilo mu je teško reći roditeljima. U njihovim očima vidio je bol, eksplozije, bljeskove svjetla, klečanje, vrištanje…- Muškarac koji je pucao u nju nije vidio samo dijete, već i njene oči – rekao je.Liječnici se sjećaju i dječaka od sedam ili osam godina koji je pogođen u stablo šljive dok se igrao s drugim dječakom koji je s ocem istovarao kamion kada ga je pogodila granata.
U dokumentarcu vidimo i potresna svjedočanstva djece koja su bila pogođena ratom, ali su na sreću preživjela, od kojih su mnoga zahvalna dr. Radžiću
Majka i sin umiru rame uz rame- Sjećam se da je dječaka Peju i njegovu majku pogodila granata dok su se igrali vani, operirali smo ih i zajedno su ležali bez svijesti. U jednom trenutku, prisjeća se, dječak je preminuo, a majka koja je bila u nesvijesti okrenula je glavu prema sinu, gledala ga nekoliko sekundi i potom umrla.
- Priča o prijatelju čije je srce uskrsnulo njegove rukePričao je i o svom prijatelju koji jezapravo umro, a liječnici su mu otvorili prsa i počeli ručno masirati srce koje više nije kucalo. Nakon nekoliko minuta, srce je počelo kucati u njegovim rukama. Dva sata kasnije probudio se i počeo pričati.Priča o mladiću kojem je skalpelom odsječena rukaLiječnik je napisao i kako crnogorski mladić Zdravko nije mogao zaustaviti krvarenje ispod grudi. Mladić je preživio…
Doktor je bio ozlijeđen, slomio je gležanj i morao je na operaciju, ali je stavio gips, bacio se i sutradan je počela ofenziva na Sarajevo u Srbiji. Proveo je tri dana u teretani u gipsu…- Operiran sam s koljenom na stolcu i potkom u gipsu. Bio sam na operaciji dva i pol mjeseca s gipsom i savijenom nogom. Ali moram operirati – rekao je.Spavao je stojeći na stolici po 10 do 15 minuta dok su unosili jednog pacijenta i izvodili drugog. Četiri godine nije spavao više od dva sata.
Tamo je dočekao kraj rata u bivšoj Jugoslaviji.- Dva sam mjeseca gledao tisuće ljudi kako napuštaju grad. Ovo je najtužnija kolumna koju sam ikad vidio. Bila je to kolona živih i mrtvih – rekao je liječnik.Kako je rekao, Srbi su, napuštajući grad, iskopavali mrtve i odvozili ih.- Oni to rade jer znaju da se više nikada neće vratiti – rekao je liječnik.Dodao je kako žrtve nikada nisu uzaludne.- Dr Račić je napomenuo da su ove žrtve usko vezane za opstanak srpskog naroda u BiH.
Na kraju je liječnik rekao: “Vaša je odgovornost spašavati ljude. Gubitak života je dilema. Jesam li učinio pravu stvar ili krivu stvar.”Ispovijest žene koju je spasio dr. RazaTo dokazuju i riječi Nišlije Dude Pavkovića (57), koji će doktoru Radžiću uvijek biti beskrajno zahvalanBez moje doktorice Raze moj život bi se ugasio, rekla je emotivno Duda Pavković.
- Film je vratila u 1992. godinu, kada je imala 29 godina i rodila 12-mjesečnu bebu. Tada je u polusvjesnom stanju došla na operaciju u Niš.“Tri doktora su me pregledala i poslala kući, bili su jako bezobrazni. Sjećam se, vikali su mi da ustanem iz kreveta i nisam imao snage. Osjećala sam se kao da umirem od boli. Cijelo me tijelo boljelo, a on je povraćao.”Izbacili su me iz liječničke ordinacije.”
Njen brat je bio ljut što su je vratili kući, pa ju je odveo u bolnicu i vikao:”Ražo, brate, gdje si, sestra mi umire”.Duda nastavlja priču:”Dr. Raza se pojavio iznenada. Sjećam se samo da je vikao: ‘Ta žena umire’. Imao sam samo 29 godina i jednogodišnju kćer. Nisam imao pojma što mi se događa.”
- Nadalje je napomenula da je operacija trajala šest do šest sati, kako joj je rekao dr. Ražić.”Žuč je prsnula i razlila se po cijelom tijelu. Slijepo crijevo je puklo i zalijepilo se zakralježnicu. Te noći, sjećam se, na trenutak sam se probudio i vidio doktora Razu kako sjedi na stolici do mene. Rekao je sljedeće. dan kad sam umirao Raza, moja doktorica, došla mi je i rekla: “Čekaj, brzo ću se vratiti. – Tako je nekoliko dana, svaki put kad bih zaspao i probudio se, moj liječnik bio pokraj mene.
Od tada je dr. Razića zvala “brato”.“Ležao sam nepomično i pitao ga: Dragi moj brate, reci mi zašto me ova operacija toliko boli?” Na što je on rekao: ‘Nisi imao jednu operaciju, nego dvije’. Kad mi je rekao što se dogodilo, bila sam šokirana kad mi je sinulo da je moj život gotov bez njega.Nekoliko godina kasnije Duda Pavković oboljela je od nove bolesti – tumora dojke.Tada se ponovno pojavljuje njezin doktor Raza, ali opet u nevolji.
On je bio moj anđeo. Zahvaljujući njemu moje kćeri danas imaju živu majku. Ali oboje smo prošli kroz mnoge borbe, on i ja. Operacija tumora bila je katastrofa. Nakon operacije postala sam alergična na šavove. Tri puta mi je otvorio ranu da vidi što se događa. Napokon je otkrio da sam alergična na konac i previjao me tri ili četiri puta dnevno. Nije znao gdje može pronaći snagu da se bori sa mnom. Neka bude jasno.“ Dr. Ražiću je napisala pjesmu:”Danas i jučer skupili su se u klupko, a onda sam ih sve skupio na dlanu. U objavi mog dragog brata, gospodina Nenada, jedan je pitao: “Gdje je ovaj doktor? Poznavao sam ga, pa sam mu odgovorio: “Svi ga znaju, a pogotovo onaj bolesnik”.
“Rekao sam da je bio čvrst čovjek, visok oko metar i pet, puno viši dok je sretno hodao hodnicima u svojim klompama.” Imao je slušalice oko vrata i osmijeh na licu, sve je strpljivo milovao svojom voljenom rukom. “”Uvjeravao nas je da će biti bolje, da ćemo se dići i uživati u životu. Cijeli Balkan mora znati kakvog doktora ima. Hrvati, Muslimani, Goranci, Slovenci, a posebno Srbi. Ljudi znaju da da, to je tko Kažem, činjenica je da ga ljudi uz Drinu najbolje poznaju”.
- “Uskrsnuo je mnoge ljude iz mrtvih i vratio mi vjeru i nadu u život, bio sam na rubu smrti, ali hvala, uskrsnuo sam”.Sada kada pišem o tebi, anđele moj, žao mi je što ne mogu obrisati suze. Izlijevaju se iz kabela i puštaju ih da padnu. Mnogi ljudi više ne računaju na tebe, ako se opet sretnemo u ovom životu, tražimo tvoju pomoć, brate. Ali znam jedno, od srca te neću ostaviti nikome. Čuvam te kao zjenicu oka svoga, pa te životom čuvam.Srest ćemo se opet u sljedećem životu i reći ću ti sve stvari koje su me povrijedile. Klinički centar Niš nosiće vaše ime, to je sigurno.
Neću odustati od tebe, tretirat ću te kao najdragocjenije blago…moj život…moja nada. Nekada je bio vaš najteži pacijent, blijed i umoran, a danas je autor Duda Pavković”, napisao je Nišlika.Dr. Miodrag Radžić, otac hitne medicine, koji je tijekom rata devedesetih spasio nebrojene živote, preminuo je u borbi protiv novog korona virusa.Danas nas je napustio premijer Miodrag Radić, kirurg, veliki čovjek, moj dobar prijatelj, učitelj, drugi otac. Zamolio me je da prenesem njegove posljednje riječi:
Otišao sam časno i pošteno. Kao ravnatelj UC-a, dva mjeseca prije mirovine, stojim pred svojim ljudima, mojim dragim doktorima i medicinskim sestrama. Stajao sam na prvoj crti, nisam se skrivao, naprotiv, znao sam pred svima da sam sa svojom bolešću i godinama izložen velikim rizicima, ali čast i ponos mi nisu dopuštali da se sakrijem. Tako sam ostao jednu godinu na krajiškom, a četiri godine na sarajevskom ratištu, za vrijeme NATO bombardiranja.
Nisam želio otići tiho, htio sam nastaviti pod uvjetima svog života, a moji prijatelji, kolege i obitelj su to znali. Svi su mi govorili da se maknem s puta, ali to si nikad ne bih oprostio. Moji voljeni prijatelji Krajšnika, Republike Srpske, za koje sam živa legenda i uvijek ću iskreno plakati jer su uvijek vjerovali da sam neuništiv. Koliko sam poruka podrške dobila ovih dana. volim te zauvijek Moj unuk i unuka Mila izgubili su djeda, kćer i sina, pa umjesto tuge idu dalje.
Budite ponosni na mene. Zbogom mojim dragim kolegama Mariji, Bokiju, Braletu, Kando, Sunčici i Macanu, mojim dragim sestrama koje su uvijek vjerovale u mene. Poruka dragoj Ani, prijateljici i ženi: Budi hrabra i jaka za svoju djecu i unuke i one s druge strane, da jednog dana opet budemo zajedno.Poseban pozdrav mojim prijateljima u Nici.Moja zadnja želja je da me ispratiš pjesmom “Marš na Drinu”.Dr Raza, hirurg napaćenog srpskog naroda. “
