Ivan je imao 31 kad se u oproštajnom pismo obratio majci: Umro je u infektivnoj kesi, a poslednju želju mu nisu ispunili

Podeli objavu

Uvod

Ivica Vdović, poznat i kao VD, bio je ključna figura u muzičkoj sceni bivše Jugoslavije, ali i u stvaranju zvuka novog talasa. Njegov život bio je obeležen muzičkom strašću, ali i neizbežnim obratima koji su ga odveli u smrt u mladoj dobi. Ovaj tekst prepričava njegove poslednje želje, detalje iz njegovog života i umetničke zaostavštine, kao i nasleđe koje je ostavio za sobom.

Život i muzička karijera Ivana Vdovića

Devedesetih godina prošlog veka, tokom turbulentnih i nesigurnih političkih vremena, muzička scena bivše Jugoslavije se menjała. U Beogradu su nastali bendovi kao što je „Rimtutituki”, sastavljen od članova popularnih grupa poput „Katarine Druge”, „Električnog orgazma” i „Partibrejkersa”, čiji su članovi, među kojima su bili i Cane, Anton, Gile, Čavajda i Borko Petrović, utemeljili antiratnu poruku kroz svoj rad. U Zagrebu, Jure Stublić je nastupao sa pesmama koje su reflektovale političke i društvene promene.

Međutim, Ivica Vdović je u to vreme bio teško bolestan, a njegova smrt 23. septembra 1992. godine bila je veliki gubitak za muzičku scenu. Ovaj muzičar, koji je svojim talentom i strašću ostavio dubok trag u muzici, preminuo je u Beogradu na Infektivnoj klinici.

Testament i poslednje želje

Dok je bio svestan svoje bolesti, Ivica je 19. avgusta 1990. godine sastavio testament koji je sadrži njegove poslednje želje i uputstva u slučaju njegove prerane smrti. U testamentu je jasno naveo da želi biti spaljen, a urna sa njegovim pepelom sahranjena u Obrenovcu, pored svojih roditelja. Takođe, džez saksofonista trebao je da odsvira bluz tokom njegovog ukopa, ali s posebnim naglaskom na energiju i vitalnost, bez patosa.

Njegove želje uključivale su i muzički aspekt njegove smrti. Ukoliko to bude moguće, želeo je da se odsviraju ciganske pesme, uključujući pesme Harija BelafonteaJamajka” i „Matilda”, koje bi trebalo da se izvode u roku od deset dana od njegovog polaganja urne.

Njegova imovina, uključujući pokretnu imovinu, bila je namenjena njegovom bratu Darku, sa željom da on nastavi njegovu muzičku ostavštinu i, kako je Ivica to napisao, “da napravi bar jednog Ivana, kad on to nije mogao”.

Jednu od posebnih želja Ivica je uputio svom prijatelju Dušanu Tomanoviću, tražeći da se organizuje izložba njegovih fotografija u SKC-u. Takođe, njegova biografija i diskografija trebale su biti obrađene u relevantnim časopisima, kako bi se sačuvala i poštovala njegova umetnička ostavština.

Sećanje na Vdovića

Ivica Vdović bio je više od muzičara; on je bio simbol slobode u muzici, a njegova ostavština ostaje trajni deo istorije jugoslovenskog i beogradskog roka. U njegovoj muzici nije bilo kompromisa, bio je avanturista u umetnosti, osvajajući nove zvučne horizonte i naglašavajući slobodu izraza.

Njegov prijatelj i kolega iz grupe „Šarlo akrobata”, Srđan Marković („Đile”), napisao je dirljiv tekst u kojem se podseća na Ivicu kao umetnika i prijatelja. Marković je istakao kako je Vdović bio više od same svirke, kako su ga svi pratili, jer je on bio muzika. Njegov udeo u stvaranju ne samo albuma, već i u razumevanju muzičkog izraza, bio je nezamenjiv.

Uticaj na muzičku scenu

Iako je „Šarlo akrobata” bio ekstreman i radikalan za vreme kada su delovali, njihov uticaj na mlade generacije bio je dugotrajan. Kao što je istakao rok kritičar Aleksandar Žikić, iako su bili previše kompleksni da bi imali direktne sledbenike, bend je pokazao da je moguće stvarati i koristiti talent na način koji je bio neograničen i oslobođen od ograničenja koja su postavljali drugi muzički pravci. Vdović, zajedno sa Kojićem i Mladenovićem, ostaje među najvažnijim ličnostima jugoslovenske muzičke scene, a njihov jedini album „Šarlo akrobata” i dalje je među najvrednijim ostvarenjima.

Zaključak

Ivica Vdović je svojim životom i radom pokazao koliko je muzika moćna u životima ljudi. Njegove poslednje želje i testament, iako jednostavni, duboko govore o njegovoj ličnosti i njegovom shvatanju umetnosti. Vdov je bio simbol jedne epohe, a njegov rad ostaje važan podsetnik na to koliko je muzika bila i može biti oslobođena svih normi. Njegova umetnost nastavlja da živi kroz sećanja njegovih prijatelja, kolega i svih onih koji su je doživeli.

Slične objave

“Čuvala sam unuke godinama, a ćerka me oterala sa kućnog praga zbog 10 minuta!” Kad je otvorila vrata, samo je stavila ruku da ne...

Baka je čuvala unuke na molbu svoje ćerke dok nisu nastali nesporazumi. Incident sa dolaskom 10 minuta ranije izazvao je neprijatnu situaciju Mnogi iz ličnog iskustva znaju koliko može biti teško kada nas bliski članovi porodice rečima ili postupcima ostave zatečenima. Upravo tako nešto preživljava jedna baka koja je godinama nesebično čuvala unuke, a onda […]

Kako je istina promenila sve što je porodica mislila da zna

Priče o nasledstvu često nose napetost, očekivanja i skrivene emocije, ali ponekad one otkriju mnogo više od materijalne vrednosti. Ovaj blogpost donosi priču o nasleđu koje je, naizgled bezvredno, postalo najvažniji dokaz ljubavi, poverenja i pažnje koju mnogi nisu umeli da prepoznaju. Porodično okupljanje koje je sve promeniloDan čitanja testamenta često donosi mešavinu tuge i […]

Priča o odnosu maćehе i pastorke pred venčanje“

Kada sam se udala za svog supruga, znala sam da ima ćerku iz prethodnog braka. Njena majka je napustila porodicu kada je devojčica imala osam godina, a suprug je sam nastavio da je odgaja. Od prvog dana trudila sam se da joj pružim stabilnost, podršku i toplinu, bez želje da zamenim nekoga – samo da […]

Apsolutno odbijam da tolerišem lenjost svoje snaje — moj sin zaslužuje ženu, a ne nekoga ko živi na njegov račun.

Moj sin ima 27 godina. On je dobar, zgodan i vredan čovek koji radi duge sate da bi obezbedio za svoju ženu i njihovu bebu od pet meseci. Često svraćam—možda više nego što se sviđa mojoj snaji, ali neko mora da se pobrine da stvari funkcionišu kako treba. Poslednjih nekoliko puta zatekla sam je kako […]

The post Apsolutno odbijam da tolerišem lenjost svoje snaje — moj sin zaslužuje ženu, a ne nekoga ko živi na njegov račun. appeared first on Zdravlje priroda.

Moja snaja je želela da moja penzija bude njen besplatan vrtić — nije bila spremna na moj sledeći potez.

Poslednjih 40 godina naporno sam radila jer sam želela da se rano penzionišem i konačno imam priliku da se opustim. Godinama sam planirala putovanje po Evropi, da posetim sve zemlje koje sam oduvek želela da vidim. To je bio moj poklon sebi za sav trud koji sam uložila. Prošle nedelje sam se zvanično penzionisala i […]

The post Moja snaja je želela da moja penzija bude njen besplatan vrtić — nije bila spremna na moj sledeći potez. appeared first on Zdravlje priroda.

Naručio hamburger a kada je vidio šta je u njemu skoro mu pozlilo FOTO

U kupovnoj hrani možemo naći sve i svašta što nismo očekivali, pa nekad nije čudo što ljudi kupe neki obrok a ne očekuju svakakve toksine. Danas vam otkrivamo jednu šokantnu priču. Dok jedete u svojim omiljenim restoranima brze hrane, jedine dodatne brige koje imate su prekomjerne količine masti i šećera koje se dodaju vašoj prehrani. […]
- Advertisement -