Isidora Bjelica je ime koje je svima poznato, a kad god se spomene, gotovo svi će reći da je ona bila izuzetno hrabra osoba, koja je imala neiscrpnu vjeru u život, čak i u najtežim trenucima. Njena životna priča nije samo obična, ona je prava inspiracija, priča o ljubavi, snazi duha, i nepopustljivom borbenom duhu. Iako nas je napustila 2020. godine, iza sebe je ostavila ne samo neizbrisiv trag u svijetu književnosti i kulture, nego i ogromno bogatstvo duhovnog naslijeđa. Isidora je bila poznata po tome što je otvoreno govorila o svojoj borbi sa teškom bolešću koja ju je prateći, postepeno, uzimala, ali nikad joj nije dopuštala da preuzme kontrolu nad njenim životom. Upravo zbog toga, ona ostaje simbol nade, snage i nepopustljivosti, čak i u najtežim okolnostima.
Njen put kroz život obilježila je borba sa rakom jajnika, oboljenjem koje je izuzetno podmuklo i često se dijagnosticira tek u poodmakloj fazi, što ga čini još opasnijim i teško liječivim. Isidora je dijagnozu saznala 2013. godine, a prognoze su bile izuzetno pesimistične. Bolest je bila potpuno neočekivana i, kao i mnogim ženama, ovaj šok je potpuno promijenio njen život.
- Međutim, iako su mnogi ljudi u njenoj situaciji odustali, Isidora nije bila ta koja bi se povukla pred izazovima. Umjesto da se povuče u privatnost, odlučila je otvoreno progovoriti o svojoj borbi i svim teškoćama s kojima se susretala. Nije je bilo strah podijeliti svoju priču sa svijetom, jer je željela pomoći drugima koji su se suočavali s istim problemima. Njen cilj bio je da svojim iskustvom podrži žene koje su se našle u sličnoj situaciji, da im pruži nadu i motivaciju da nastave borbu, bez obzira na sve.
Rak jajnika je vrlo teška bolest koja pogađa oko 1000 žena godišnje u našoj regiji, a stopa preživljavanja je, nažalost, vrlo mala. No, Isidora nije dozvolila da statistika i brojke upravljaju njenim životom. Nije se predala ni na trenutak, nego je učinila sve što je bilo u njenoj moći da se bori, da bi produžila svoj život i bila s obitelji što duže. Iako je bila suočena s nimalo ohrabrujućim prognozama, ona je putovala u 12 različitih zemalja kako bi tražila terapiju koja bi joj pomogla da pobijedi bolest.
Isidora nije samo tražila izlaz iz svoje situacije – ona je postala borac, putujući svijetom, istražujući alternativne i konvencionalne načine liječenja, i uvijek imala na umu svoju najveću motivaciju – svoju djecu. Oni su bili njena najveća snaga i podrška, a želja da bude uz njih još mnogo godina bila je glavni pokretač njezine borbe.
Iako je trudila se živjeti zdravim životom, svjesna svih mogućih uzroka bolesti, Isidora je uvijek vjerovala da je razlog njenog oboljenja bio mnogo dublji, povezivan s emocijama, stresom i životnim problemima. Iako je redovito prakticirala zdrav način života, izbjegavala alkohol, cigarete i nezdravu hranu, ona je priznala da su joj stres, emocionalna uznemirenost i tuga donijeli najveće probleme. Smatrala je da je tuga zbog određenih životnih okolnosti, nesigurnost i napetost koju je osjećala izazvala stvaranje bolesti u njenom tijelu. Vjerovala je da nije bilo dovoljno da se fizički sačuva, već da je i unutarnja ravnoteža, duhovno zdravlje, ključ za održavanje zdravlja.
Isidora Bjelica nije bila samo žena koja je podijelila svoje iskustvo s bolešću – ona je bila primjer toga kako se kroz život treba kretati s hrabrošću, ljubavlju i nesalomivom vjerom, unatoč svim preprekama. Njen život, koji je bio pun borbe, hrabrosti, snage i nade, bit će trajna inspiracija mnogim ženama i svima koji su se susreli s izazovima koje život donosi. Nije dozvolila da joj bolest oduzme volju za životom, nego je iskoristila svaki trenutak da se bori, da voli i da bude primjer drugima. Isidora će zauvijek ostati upamćena kao žena koja nije samo preživjela, već je svojim primjerom obogatila živote mnogih drugih.