O nacionalnosti i veri Emira Kusturice mnogo se spekulisalo, a iznenađenje je izazvalo kada je 2005. godine odlučio da pređe u pravoslavlje. Međutim, veliki umetnik je otkrio da se zapravo vratio svojoj veroispovesti. Ovaj čin je obavio na Đurđevdan, kada se krstio u pravoslavnoj crkvi i dobio ime Nemanja.
Bio sam kršten, ali nisam prošao obraćenje. Redatelj je bio izričit u izjavi kako vjerujem da se mi kršćani bližimo izumiranju.Istakao je da su njegovi preci za opstanak morali primiti islam u vrijeme kada su Turci vladali ovim krajevima. Kusturica je dosljedno pokazivao veliko zanimanje za istraživanje svojih korijena i bio je otvoren za temeljitu istragu. Ta ga je znatiželja navela da otkrije da je njegova obitelj srpskog podrijetla. “Otac mi se zvao Murat, ali on se prvenstveno izjašnjavao kao Srbin, čak i više nego što sam to mogao u potpunosti prihvatiti”, naveo je.
- Kulturološki aspekt za njega ima veći značaj, jer se Andrić – koji mu je književno i filozofsko nadahnuće – svrstao i u taj identitet, koji podnosi najveće nedaće. Kada se nađe pred izborom, logično je stati uz one koji se najviše bore, a to je bio put koji je on izabrao. Tu je odluku donio nakon što je shvatio da biti Jugoslaven nije moguća opcija. Kusturica je objasnio da njegovo poimanje krštenja proizlazi više iz društvenog konteksta, jer je njegovo razumijevanje vjere ukorijenjeno u kulturi religioznosti, što mu je omogućilo da se lako poveže s tradicijom.
O svom podrijetlu, primijetio je: “Moj otac se izjašnjavao kao Srbin i bio je ateist. Možda smo bili muslimani 250 godina, ali prije toga smo bili pravoslavci, a fundamentalno smo uvijek bili Srbi; vjera to ne može promijeniti. Mi smo samo postali muslimani da trpimo Turke. Jednom drugom prilikom izjavio je:
- “Moja borba je duboko osobna i individualna, proizlazi iz čovjeka koji svoj nacionalni identitet nije temeljio na vjeri — budući da nije religiozan — već na vrlo logičnom razumijevanju jezika. Kad sam Pitao sam se, pomalo nesigurno, kojim jezikom govorim, s obzirom da srpskohrvatski više nije stvarnost, prisjetio sam se toga u školi, jednostavno sam odgovorio – srpski u definiranju svoje nacije s velikim S, priznajući da su velikani europske kulture pisali na tom jeziku.
Kada je govorio o svom nasljeđu, primijetio je da je njegova obitelj djelomično prihvatila islam, “ali su nastavili slijediti pravoslavne običaje.Dok je moja obitelj djelomično prihvatila islam, mi smo nastavili prakticirati pravoslavlje. Nitko od mojih rođaka nije se otvoreno identificirao kao musliman. U vrijeme mog krštenja, kršćanstvo se suočavalo s izazovima, ali ipak vjerujem u kulturu, što se proteže na moju vjeru u Boga. Mislim da se ta veza ostvaruje kroz kulturni izričaj.
BONUS TEKST:
Kupus je jedna od najstarijih povrtarskih biljaka i osnova mnogih kuhinja širom sveta. Poznato je da je veoma hranljiv i koristan za zdravlje, a koristi se u pripremi raznih jela, od salata i supa do variva i sarmica. Postoji više vrsta kupusa, kao što su beli, crveni, kineski (bok choy) i prokelj, a svaka vrsta ima svoje specifičnosti u pogledu ukusa i pripreme.
Nutritivna vrednost: Kupus je bogat vlaknima, vitaminima i mineralima. Neki od ključnih nutrijenata u kupusu uključuju:Vitamin C: Poznat po svom antioksidativnom dejstvu, koji pomaže u jačanju imuniteta i zaštiti od infekcija.Vitamin K: Neophodan za zdravlje kostiju i zgrušavanje krvi.Vitamin U: Poznat i kao “vitamin protiv čira”, pomaže u održavanju zdravlja želuca.Minerali: Kupus sadrži kalcijum, kalijum, magnezijum i gvožđe, koji su bitni za zdravlje kostiju, srca i cirkulaciju.Vlakna: Dobro je za probavu i održavanje zdrave crevne flore.Zdravstvene prednosti: