Jučer je cijeli region obišla vijest o smrti legendarnog pjevača narodne muzike Halida Bešlića koji je izgubio borbu sa opakom bolesti. Svoj zadnji nastup Halid je imao u Banja Luci.
Legendarna glazbena priča Halida Bešlića još jednom je pokazala koliko ga publika voli i koliko je privržen pjesmi, unatoč nedavnoj bolesti. Prema riječima njegovih najbližih, pjevač je prije završnog koncerta jedva stajao na nogama, a prije nego što je izašao na pozornicu bila mu je potrebna infuzija. No, to ga nije spriječilo da izađe pred svoju publiku, jer kako je rekao, “sve dok ima glasa i može disati, pjevat će za one koji ga bodre desetljećima”. Publika nije bila svjesna što Halid proživljava. Dok je pjevao svoje dugogodišnje pjesme poput “Miljacke” i “Romanije”, na licu mu se vidjela i patnja i moć.
- U jednom trenutku se obratio publici, glas mu je postao mlohav, a oči su mu se napunile emocijama. “Znate, nije mi bilo lako večeras doći ovdje”, reče Halid tihim glasom, ali autoritativno. Ipak, zavjetovao sam se i sebi i tebi da ću, dok god mogu stajati, dok mogu pjevati, biti s tobom. Ti si život mog života, a ujedno si i moja najveća snaga. Ove riječi su se čule cijelom dvoranom, a mnogi u publici nisu mogli sakriti suze. Organizatori su izvijestili da je Halid prije koncerta očito bio degeneriran. Liječnički tim preporučio mu je odgodu nastupa, no on je taj prijedlog odlučno odbio. Ne želim iznevjeriti ljude koji su me htjeli vidjeti i čuti.
Financirali su kartu, putovali u druge gradove – moram otići, pa makar otpjevao samo dvije pjesme. Halid je to navodno rekao svojoj ekipi. Nakon što je popio piće i opustio se, uz podršku obitelji i prijatelja, mogao je izaći na pozornicu i održati prezentaciju koja će se dugo pamtiti. Tijekom koncerta publika je bila preopterećena emocijama. Svaka pjesma bila je slična posljednjem oproštaju, svaka riječ imala je poseban značaj. Publika je uzvratila gromoglasnim odobravanjem, a kada je rekao: “Nema te bolesti koja može naštetiti mojoj strasti prema glazbi i vama”, cijela prostorija je odjeknula.
Bio je to trenutak koji će mnogima ostati u sjećanju kao jedan od najemotivnijih u njegovoj dugogodišnjoj karijeri. Nakon koncerta, Halid se iscrpljen, ali sretan povukao u svoju garderobu. Njegovi suradnici rekli su da teško govori, ali da mu je srce puno. Kad je promatrao sreću pojedinaca, nije razmišljao o boli, rekao je tihim glasom. “Pjesma pomaže duhu, a večeras si ti meni pomogao.” Ove riječi najbolje opisuju njegovo najveće postignuće – umjetnika koji, unatoč izdaji tijela, nastavlja ispunjavati svoju ulogu. Halid Bešlić nikada se nije žalio.
Čak i nakon što je 2009. doživio tešku prometnu nesreću iz koje je jedva izvukao živu glavu, ipak se na scenu vratio s više snage nego prije. Svojim primjerom pokazuje da ljubav prema glazbi i publici mogu premostiti sve prepreke. Oni koji su mu te večeri svjedočili napominju da je to bio koncert koji se neće ponoviti – ne zbog točnih tonova, već zbog emocija, strasti i duha snage. Njegove završne riječi tijekom nastupa ostale su u sjećanju svih prisutnih: Ako me nema jedan dan, nemojte biti tužni.
Pjevaj moje pjesme, jer ćeš ih i ti pjevati. s tobom sam Dvoranom se prolomio dugotrajan pljesak, a publika je ustala na noge pozdravljajući velikog pjevača i čovjeka koji je usprkos najvećim poteškoćama sačuvao vjeru onih koji su ga voljeli. Halid Bešlić ponovno je pokazao da je više od glazbenika – on je izraz predanosti, poštovanja prema publici i vjere u budućnost. Njegov glas, emocije i vječna zahvalnost prema ljudima nastavljaju biti svjetionikom ere u kojoj su pjesma i istina bile nerazdvojivo povezane.